Sinegdoha
Izvor: Wikipedija
Sinegdoha (grč. συνεκδοχή, syn- = s, uz, ekdoche = smisao, razumijevanje, interpretacija) podvrsta je metonimije u kojoj se uzima dio za cjelinu.
[uredi] Primjeri sinegdohe
Sinegdoha u poeziji:
- Dragutin Tadijanović, „Večer nad gradom”
Mislim na moje polje koje su neznane
Ruke požnjele; spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svjetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti.
I pepeo. Spava.
- Tin Ujević, „Pogledi u praskozorju”
Kad vidim te ruke bezbrojne što se pružaju poslu,
kad vidim tu volju napetu da se mravinjak preuredi
Osim u poeziji, sinegdoha je česta i u svakodnevnome govoru:
- Neću maknuti malim prstom.
- Imamo krov nad glavom.
- Mogu li dobiti još jednu šalicu?
- Tamo ima mnogo gladnih usta.
