Jarmina

Izvor: Wikipedija

Jarmina
Županija	Vukovarsko-srijemska
Broj stanovnika (2001.)	2.627
Površina	km ²
Naselja u sastavu općine
Načelnik općine	Andrija Draganić

Jarmina je općina u Hrvatskoj.

Općina Jarmina je općina sama za sebe, tj. ne sadrži nijedno drugo selo osim same Jarmine.

Sadržaj

1 Zemljopis
2 Stanovništvo
3 Uprava
4 Povijest
- 4.1 Domovinski Rat
5 Gospodarstvo
6 Slavni ljudi
7 Spomenici i znamenitosti
8 Obrazovanje
9 Kultura
10 Sport
11 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Položaj Jarmine

Općina Jarmina se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Vukovarsko-srijemske županije.

Općina Jarmina graniči s 3 jedinice lokalne samouprave, a to su: Općina Markušica na sjeveru, zapadu i istoku, Općina Ivankovo i Grad Vinkovci na južnoj strani.

[uredi] Stanovništvo

Prema posljednjem službenom popisu iz 2001. Općina Jarmina ima 2.627 stanovnika.

U ovoj tablici je prikazan pregled po starosti stanovništva:

Spol		muški	ženski	svi
S T A R O S T	0-4	90	119	209
	5-9	104	101	205
	10-14	107	86	193
	15-19	114	94	208
	20-24	93	90	183
	25-29	104	80	184
	30-34	97	111	208
	35-39	115	83	198
	40-44	108	90	198
	45-49	64	69	133
	50-54	72	68	140
	55-59	67	73	140
	60-64	78	76	154
	65-69	57	73	130
	70-74	31	48	79
	75-79	10	21	31
	80-84	2	10	12
	85-89	1	7	8
	90-94	1	1	2
	95 i više	1	0	1
	Nepoznato	7	4	11
Ukupno		1323	1304	2627

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Geoprometni položaj općine

Prema nekim mišljenjima (pučka etimologija) ime posjeda i sela Jarmina moglo je nastati od riječi jaram, jer se mala uzvisina između Bosuta i Vuke na kojoj se nalazila stara Jarmina uzdiže kao jaram na ravnici.

U srednjovjekovnim spomenicima pisanim latinskim jezikom naziv posjeda Jarmina zabilježen je u sljedećim oblicima: 1324. kao Jarumpna, a tijekom 14. stoljeća kao Jarumna. U obliku Jaronnazenthmiklos - Jarmina Sveti Nikola, prema tadašnjoj istoimenoj crkvi, mjesto je zabilježeno 1455. godine. Pod imenom Jaronna posjed se spominje 1481. godine, a 1484. i 1488. kao Jaromna.

Početkom 16. stoljeća ime je posjeda zapisano u obliku Jaramina, od čega se kasnije razvio naziv Jarmina, koji je prvi put ubilježen 1702. godine. Na zemljopisnoj karti iz 1709. godine ime sela upisano je u obliku Jarmena. Nakon toga to se ime pojavljuje u obliku u kojem ga i danas nalazimo - Jarmina.

Doturska Jarmina nije ležala na današnjem položaju sela, nego ondje gdje je hatar «Staro Crkvište». Tu je bila jarminska župna crkva Sv. Nikole, koja se spominje u dokumentima između 1332. i 1335. godine u popisima papinskog sakupljača novca za Svetu zemlju i križarsku vojsku. Pod Turcima od 1536. do 1662. ta se crkva više ne spominje. Ona je već u 16. stoljeću počela propadati, te je polako prešla u ruševine. Ali se za njezino postojanje ipak znalo, te je sačuvana samo u nazivu hatara «Staro Crkvište»

Nakon nekoliko pokušaja da se iz Bosne doseljeni Srbi zadrže u Jarmini, što nije uspjelo, njih je oko 1770. godine sasvim nestalo iz Jarmine.

Tada su u Jarminu uselili najprije Hrvati Ličani iz Modruša i Brinja i naselili oko tridesetak kuća. Kasnije su se pored Hrvata u Jarminu doselili u izvjesnom broju Česi i Slovaci. Tada je već Jarmina postala veće selo, te je u crkvenom pogledu bila filijala Ivankovačke župe.

Oko 1770. godine novi posjednici jarminskog posjeda dignu to hrvatsko, češko i slovačko stanovništvo, a na njihovim selištima nastane njemačke došljake.

One hrvatske, češke i slovačke obitelji, koje su stjecajem prilika ostale u Jarmini, ženidbama i stalnim njemačkim utjecajem s vremenom su ponijemčene.

Poslije propasti srednjovijekovne jarminske župe u Jarmini se ponovo osniva župa 1805. godine. Jarmina je tada dobro naseljena Nijemcima. Prvi župnik ove obnovljene župe je Švicarci Franjo Saleški Sebastijan Rueschegg.

Župna crkva Sv. Vendelina, opata sagrađena je 1847. godine., a blagoslovio ju je vinkovački župnik Ivan Lauš, 20. listopada 1847. godine, na dan zaštinika župe Sv. Vendelina, opata. Ovu crkvu gradio je župnik Karlo Hartl, rodom iz Osijeka. Prije ove crkve postojala je u Jarmini manja crkva koja je srušena kako bi se sagradila nova.

Za vladanja austrijskog cara Leopolda osnovana je 1790. godine pučka škola u Jarmini.

1944. godine je komunistička vlast protjerala sve jarminačke Nijemce u svoju državu. Na njihova ognjišta doseljavaju Hrvati iz Hrvatskog zagorja, koji su najprije bili naseljeni u srpskim selima između Jarmine i Osijeka, a s njima zajedno ili malo poslije njih doseljavaju i novi Hrvati iz Hrvatskog zagorja. Tako je Jarmina danas u najvećoj većini hrvatsko selo s nešto malo Srba koji su za vrijeme Domovinskog rata ostali u selu.

[uredi] Domovinski Rat

Prve granate u srpskoj agresiji na Jarminu su pale 17. kolovoza 1991. godine iz Gaboša. Otada je iz okolnih srpskih sela Jarmina napadana bezbroj puta topovima, tenkovima, minama i bombama. Crkva je bila najvidljiviji i glavni cilj. Prva teška oštećenja crkvenog krova i zvonika dogodila su se u nedjelju 3. listopada 1991. godine. Slijedećeg dana kazetna bomba ubila je tri osobe, a 12 je teško ranjeno. U studenom 1991. Jarmina je napadana 21 puta, u prosincu 17 puta. U siječnju 1992. podnijela je 6 napada, u veljači 12, u ožujku 9, u travnju 23.

Zvonik je pogođen dvadesetak puta, crkva je dobila više stotina pogodaka, teško je stradao župni dom. U subotu, 2. svibnja 1992. god. zvonik je tenkovskim granatama srušen. Do 7. svibnja bilo je još 5 napada. Iz Karadžićeva (nekadašnjih Križevaca), Markušice i Gaboša razarano je cijelo selo. Crkva je potpuno razbijena, strop se urušio u lađu, uništena je unutrašnjost.

Crkva u Jarmini tijekom ratnih razaranja 1992.

Brigom i darovima Talijanskog Caritasa obnovljene su oštećene kuće, opremljena je vodocrpna stanica i podignut vodotoranj. Zatim je sagrađen veliki društveni dom za mjesne vatrogasce, općinske urede i druge potrebe. Sagrađene su zatim i opremljene mjesna ambulanta i apoteka, a osmogodišnja škola snabdjevena je namještajem.

Posljednja je bila na redu najtazorenija zgrada u mjestu – župna crkva. Već u rujnu 1994. godine obnova crkve bila je završena. U četvrtak, 20. listopada 1994., na dan zaštitnika župe Sv. Vendelina, opata crkva je svečano blagoslovljena i predana vjernicima. Blagoslovio ju je zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, a uz njega je bio dijecezanski biskup Ćiril Kos te nadbiskup iz Udina u ime Talijanskog Caritasa.

Velikodušnim darovima Talijanskog Caritasa i njegovom brižnom skrbi u tijeku cijele obnove Jarmina je prvo mjesto u Hrvatskoj koje je nakon rata cijelovito obnovljeno.