Hrvatska seljačka stranka
Izvor: Wikipedija
| Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, web stranice itd.). Pomozi Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. |
Hrvatska seljačka stranka osnovana je 1904. godine pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka. Godine 1920. mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka, a 1925. u današnje.
Sadržaj |
[uredi] Djelovanje stranke u doba Austro-Ugarske (1904.-1918.)
Vidi članak Hrvatska pučka seljačka stranka.
[uredi] Djelovanje u doba Prve Jugoslavije (1918.-1941.)
Za razdoblje do 1925. vidi članak Hrvatska republikanska seljačka stranka.
[uredi] Rezultati na parlamentarnim izborima
U doba ograničenog parlamentarizma, 1920-1929., četiri su puta održani izbori za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS. Na tim izborima HPSS/HRSS/HSS nastupa samostalno. Nakon razdoblja šestojanuarske diktature, održani su izbori 1935. i 1938., na kojima HSS nastupa u okviur ujedinjene opozicije.
[uredi] Izbori za ustavotvornu skupštinu 1920.
Na izborima za ustavotvornu skupštinu održanim 28. studenoga 1920. HPSS je istakla svoje liste samo na području Hrvatske i Slavonije (koja je bila podijeljena na devet izbornih jedinica). Na tim izborima prvi put imaju pravo glasa svi odrasli muškarci, dok je prije Prvog svjetskog rata to pravo imalo tek oko 15 posto. Prije rata marginalna, HPSS je gotovo posve uništila konkurenciju hrvatskih građanskih stranaka. Dobiva 230.590 glasova i osvaja 50 mandata od 93, koliko je ukupno otpadalo na Hrvatsku i Slavoniju. Jugounitaristička Demokratska stranka osvojila je 19 (znatan broj glasova Hrvata), srbijanska Narodna radikalna stranka devet, komunisti sedam (u Zagrebu i drugim većim gradovima), te hrvatske građanske stranke ukupno osam mandata: Hrvatska pučka stranka tri, Hrvatska zajednica tri i Hrvatska stranka prava dva. (Čulinović, str. 310)
»Očekivalo se da će se ona snažno afirmirati, ali da će tako reći pregaziti stare hrvatske građanske stranke – to je bilo iznenađenje. Građanske stranke eraspolagale su razmjerno velikom štampom, raspolagale su i izvjesnim novčanim sredstvima; sam Radić bio je u zatvoru, u selima nije bilo vidljive agitacije, nisu se održavale nikakve velike skupštine pa ipak – njegova stranka četverostruko tuče hrvatske građanske stranke. (…) Uzroci toga uspjeha jasni su kao na dlanu. U sve vidljivijoj borbi između dviju koncepcija uređenja države stranke pomirljive politike morale su biti ekrazirane. Te koncepcije centralizma i anticentralizma narodne su mase osjećale u dnevnom životu. I one na njih reagiraju, jasno vele što neće. Seljački pokret, nauk braće Radić je pobijedio. On uskrisuje vjeru u pravicu kao lijek protiv svih zala, i narod traži nacionalnu i socijalnu pravicu. Narod prihvaća misao braće Radića da država nije nešto izvan njega, da je država narod, živi narod koji hoće biti gospodarem, koji hoće seljačku demokraciju. Dana 28. XI. 1920. u hrvatskoj politici vidljivo je dovršena velika duhovna revolucija.« (Horvat, II, str. 197-198)
Ubrzo nakon tih izbora, HPSS mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS), čime još više zaoštrava sukob sa vladajućim beogradskim režimom. Širi se i van područja Hrvatske i Slavonije.
[uredi] Parlamentarni izbori 1923.
Na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 18. ožujka 1923. HRSS ističe svoje liste također i u Dalmaciji, BiH i Sloveniji. Doživljava potpuni trijumf. U Hrvatskoj i Slavoniji "pomeli" su konkurenciju: osvojili su 367.847 glasova i 52 od 68 mandata, a osim njih mandate su osvojili samo demokrati (10) i radikali (6). U Dalmaciji je također postala najjača stranka sa 27.688 glasova i 7 od 15 mandata (radikali 5, lista Trumbić-Drinković 2 i demokrati 1). U BiH osvaja 68.013 glasova i 9 (od 48) mandata osvojivši veliku većinu hrvatskih glasova (muslimani glasuju za JMO a Srbi za radikale i Savez zemljoradnika), a u Sloveniji osvaja 2 mandata. Tako sa 70 osvojenih mandata (od 312) postaje druga stranka u Narodnoj skupštini. (Čulinović, str. 411) Rezultat je tim značajniji što su druge stranke, koje se opiru vladajućem režimu uz koji je vezana Narodna radikalna stranka, pod brojnim pritiscima i prevarama doživjele nazadovanje. Plebiscitarno opredjeljenje Hrvata za stranku koja se zalaže za republiku i federaciju izazvalo je uzbunu u Beogradu, pa se prvi put javno pojavljuje ideja amputacije.
[uredi] Parlamentarni izbori 1925.
Slijedeći izbori, 8. veljače 1925., održani su u vrijeme kada je HRSS pod režimom Obznane, i njeni vođe u zatvoru. Usprkos tome HRSS povećava broj glasova u Hrvatskoj na 376.414, ali smanjuje se broj mandata: 45, a Nacionalni blok (radikali i Samostalna demokratska stranka) osvaja 23 mandata. U Dalmaciji je pak HRSS ojačala na 9 (16), Nacionalni blok 6, demokrati 1). U Sloveniji 3 mandata. U BiH 10 mandata. Ukupno 67 mandata. (Čulinović, I, str. 456-457).
Ubrzo nakon ovih izbora Stjepan Radić iz zatvora pristaje na sporazum sa režimom. Stranka izbacuje pridjev "republikanska" iz svojeg imena i njeni predstavnici ulaze u vladu.
[uredi] Parlamentarni izbori 1927.
Konačno, izbori 11. rujna 1927. HSS nastupa pod imenom "narodna seljačka stranka", pokušavajući proširiti svoj utjecaj. Međutim doživljava određeni pad u broju glasova, te manje izražen u broju mandata.
Hrv. i Slavonija 243.389 glasova i 45 mandata (NRS 7, SDS 15, HB 2), Dalmacija 8, BiH 8 mandata. Ukupno 61. U Sloveniji Samostalna kmetijska stranka jedan i u Crnoj Gori Crnogorska federalistička stranka, na listi NSS, dobiva jedan mandat. (Čulinović, I, str. 500)
[uredi] Za vrijeme Drugog svjetskog rata
Ubrzo nakon uspostave NDH, totalitarni ustaški režim zabranjuje rad HSS-a, kao i svih drugih stranaka. Među dužnosnicima stranke (a i među običnim članstvom) dolazi do raskola na tri struje: tzv. "'Sredinski dio" propovijeda nedjelovanje i čekanje, desno krilo aktivno surađuje s ustaškim režimom, a lijevo krilo sudjeluje u Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP).
Od 273 "prvaka stranke" (zastupnici, zamjenici zastupnika, kandidati i senatori) njih 159 (58%) pripada "sredinskom dijelu", 66 (24%) je na neki način surađivalo sa vlastima NDH, a 48 (18%) sa NOP-om. Iako je "sredinski dio" najbrojniji, oni zbog pasivnosti, neodlučnosti i kolebanja, a također i međusobne nesloge, postepeno gube svaki značaj. S vremenom, a osobito tijekom 1943. i 1944., sve je veći broj predratnih glasača, članova i nižih i srednjih dužnosnika stranke, uključujući i mnoge domobranske vojnike i časnike, pristupao NOP-u.
Vidi članak Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata.
[uredi] Razdoblje komunističke Jugoslavije
Krajem rata, Vladko Maček, kojeg su komunisti optuživali za izdaju, zajedno sa dužnosnicima i vojskom NDH odlazi u emigraciju. Uh pomoć Jurja Krnjevića organizira rad stranke u emigraciji i osnivanje ogranaka u raznim zemljama. Nakon njegove smrti 1964. Krnjević postaje predsjednik stranke i ostaje do svoje smrti [1988]]. Godine 1980. osnovan je Središnji odbor HSS-a u emigraciji.
[uredi] Djelovanje u Republici Hrvatskoj (od 1989.)
Godine 1989., u okviru snažnog pokreta za pluralizam i demokraciju u Hrvatskoj, javljaju se dvije skupine starih članova HSS-a, koje uz nekoliko mlađih ljudi rade na obnovi stranke u domovini. Jedna skupina organizira 20. studenog 1989. obnoviteljsku/osnivačku skupštinu. Za predsjednia je izabran dr. Nikica Novaković, za prvog potpredsjednika Ivan Zvonimir Čičak, za drugog Tomislav Jugović. Stranka biva legalizirana u veljači 1990, zajedno s drugim novoosnovanim strankama (HSLS, HDZ idr.).
Između Novakovića i Čička ubrzo dolazi do sukoba. 24. ožujka 1990. Skupština HSS-a osuđuje odluku Novakovića o pristupanju Koaliciji narodnog sporazuma, te ga smjenjuje i za predsjednika izabire Čička. Novakovićevi pristaše odriču legitimnost te skupštine, pa se tako na prvim slobodnim izborima u travnju i svibnju 1990. pojavljuju dvije skupine koje nose isto ime. Čičkov HSS sudjeluje u koaliciji sa HDZ-om; ne osvajaju nijedan mandat, dok Novakovićev HSS osvaja tri mandata.
Javlja se još nekoliko frakcijskih grupa. Osim simboličkog prava na "radićevsku tradiciju" (na koju se, kao jednu od tri sastavnice svojeg programa, poziva i HDZ) i liderskih sukoba, "u igri" je i potencijalno pravo na nasljeđe velike imovine koja je bila u vlasništvu starog HSS-a i konfiscirana prvo za ustaškog, a zatim i za komunističkog režima. Zagovornici ujedinjenja, u suradnji sa Središnjim odborom u Bruxellesu, osnivaju 9. prosinca 1990. stranku pod nazivom "HSS braće Radić". Ponajviše zahvaljujući Dragi Stipcu, dolazi do sporazuma i 25. svibnja 1991. održana je ujediniteljska skupština, gdje se sve frakcije (uključujući i vodstvo u emigraciji) ujedinjuju. Za predsjednika je izabran Drago Stipac.
Obnovljene su organizacije HSS-a Seljačka sloga (1991.) i Gospodarska sloga (1992.). Godine 1999. obnovljen je rad predratnih organizacija Hrvatski radnički savez i organizacije žena Hrvatsko srce, te je osnovan Hrvatski seljački savez.
Krajem 1994. Drago Stipac zbog teške bolesti podnosi ostavku. Za predsjednika je izabran Zlatko Tomčić.
16. listopada 2002. HSS je primljen u članstvo Europske pučke stranke sa statusom promatrača.
Nakon neuspjeha na parlamentarnim izborima 2003. godine, predsjednik Zlatko Tomčić uspio je izolirati nezadovoljnike. Kada se međutim trend opadanja nastavio na lokalnim izborima 2005., dolazi do smjenjivanja Tomčića. Novi predsjednik postaje Josip Frišćić.
[uredi] Izborni rezultati
Na prvim slobodnim izborima 1990. HSS je podijeljen na dvije frakcije.
Jedna, na čelu sa Ivanom Zvonimirom Čičkom nastupa u koaliciji sa HDZ-om i ne osvaja nijedan mandat. Dogovor je bio da se u prvom krugu ide nezavisno, a u drugom se povlače oni koji dobiju manje glasova i pozivaju birače da glasaju za preostalog. Kandidati HDZ-a svuda su dobili mnogo više glasova. Čička je u izbornoj jedinici u Samoboru "do nogu" potukao kandidat HDZ-a Martin Sagner, glumac poznat po liku Dudeka u TV-seriji Gruntovčani.
Druga frakcija, koju vodi Nikica Novaković, nastupa u okviru Koalicije narodnog sporazuma i osvaja tri mandata (stranke su prije prvog kruga među sobom podijelile izborne jedinice).
Godine 1992. na izborima za Zastupnički dom Sabora HSS osvaja tri mandata.
Na izborima za Zastupnički dom 29. listopada 1995. nastupa u koaliciji nazvanoj "Novi Sabor" sa četiri manje stranke: HSLS, IDS, HKDU i SBHS. Koalicijska lista osvaja 18,3 posto glasova (u dijelu izbora po proporcionalnom sustavu) i 19 saborskih mandata, od čega HSS dobiva 10.
Slična koalicija formirana je za izbore 3. siječnja 2000.: HSS, IDS, LS, HNS i ASH. Koalicija osvaja ukupno (u deset izbornih jedinica) 16 posto glasova i 24 mandata, od toga HSS 16.
Ta je koalicija imala dogovor o poslijeizbornoj suradnji sa drugom koalicijom koju su činili SDP i HSLS, pa nakon izbornog uspjeha sastavljaju Vladu šest stranaka, na čelu sa Ivicom Račanom. Iz HSS-a u Vladi su četvorica: Ante Simonić je potpredsjednik vlade, Božidar Pankretić ministar poljoprivrede i šumarstva, Željko Pecek ministar obrta, malog i srednjeg poduzetništva, te Vladimir Strugar ministar prosvjete i športa. Zlatko Tomčić postaje predsjednik Sabora.
Na izborima 23. studenoga 2003. HSS nastupa samostalno. Osvaja 7,3 posto glasova i 10 zastupničkih mandata, što je znatno nazadovanje u odnosu na 1995. i 2000. Na izborima pobjeđuje HDZ i osniva vladu, a HSS prelazi u oporbu.
[uredi] Predsjednici HSS
Ne računajući početno razdoblje obnove rada HSS-a u Hrvatskoj 1989.-1991. godine, HSS je u 102 godine svoje povijesti imao samo šestoricu predsjednika. Od toga su čak trojica vršili svoju dužnost do smrti: Radić je bio ubijen, a Maček i Krnjević do prirodne smrti.
- Stjepan Radić (1904.-1928.)
- Vladko Maček (1928.-1964.)
- Juraj Krnjević (1964.-1988.)
- Drago Stipac (1991.-1994.)
- Zlatko Tomčić (1994.-2005.)
- Josip Friščič (od 2005.)
U razdoblju 1989.-1991., kako je gore opisano, naslov predsjednika HSS-a nosili su Nikola Novaković (1989.-1991.) i Ivan Zvonimir Čičak (1990.-1991.), neko vrijeme paralelno u dvije frakcije. Osim toga postojale su grupe koje nisu priznavale nijednog, i vodstvo HSS-a u emigraciji. Tako oni nisu bili predsjednici HSS-a u pravom smislu.
Nedovršeni članak Hrvatska seljačka stranka koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
