Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj
Izvor: Wikipedija
Prvi partizanski odred na području prve Jugoslavije je osnovan u Sisku 22. lipnja 1941.. Partizani u Hrvatskoj nosili su troroge kape po uzoru na interbrigadiste u španjolskom građanskom ratu. Cilj partizana je bio, prije svega, oslobađanje Hrvatske od njemačke i talijanske okupacije i terora koji je provodio ustaški režim prema Srbima, Židovima i svim Hrvatima i drugima koji se nisu prihvaćali ustaška načela. Partizani djeluju pod okriljem komunističke partije, uz pomoć tadašnjih antifašističkih saveznika (valja reći da je pomoć saveznika materijalizirana tek pri kraju rata jer su sve do 1944. Draža Mihailović i njegovi četnici važili za britanskog saveznika) V. Britanije i Amerike. Slabljenjem Njemačke i slomom Italije narodno-oslobodilački pokret u Hrvatskoj jača i dobiva i državotvorne atribute, osobito kroz ZAVNOH. Jača, dakako, i vojno pa postaje ozbiljna vojna sila.
Partizanski način ratovanja je bio efikasan i u inicijalnim fazama rata; izbjegavao se izravan sukob s mnogo jačom vojnom silom, koristeċi taktiku gerilskog ratovanja. Svojim iznenadnim napadima na prometnu infrastrukturu i zasjedama, uspješno su ometali glavne opskrbne pravce njemačke vojske, kao i funkcioniranje NDH.
U drugoj polovici 1943. partizanska vojska brojčano jača te stvara mobilnije borbene jedinice -brigade, te uspostavlja i značajna područja pod svojom kontrolom. Padom Italije i masovim bježanjem ostatka talijanske vojske partizanska vojska je pridobila mnogo vojne opreme i potrebih namirnica. S većim brojem vojnika i opremom, parizanske brigade postepeno prelaze u koordiniranu vojnu silu koristeći više izravne metode sukoba, tako da se vlast NDH stvarno svodila samo na veće gradove i komunikacijske linije. Stanje se u mnogome promjenilo 1944., jer je bilo očigledno da su gubitnici u ratu Sile osovine i njezini saveznici. Vojnici domobranske vojske (četnici u Hrvatskoj nisu masovno prelazili u partizane kao što su prelazili na područuju Srbije, Crne Gore) masovno prelaze u partizanske odrede.
Pojedini partizanski odredi počinili su zločine: 7.veljače nakon ulaska 26. divizije 8.dalmatinskog korpusa u Široki Brijeg, iz franjevačkog samostana biva odvedeno 12 franjevaca u jedno sklonište gdje su ubijeni i zapaljeni. Dva dana kasnije nekolicina partizana ubija još osmoricu franjevaca. Partizanski izvori tvrde da je franjevački samostan bio vojna utvrda, te da su se franjevci borili na strani ustaša. U mnogim zločinima stradavaju civili: ubojstva, pljačke, paljenje imovine, istjerivanja te silovanja i premlaćivanja. Zločini se događaju na cijelom hercegovačkom području te i u Hrvatskoj. Kraj rata obilježava organizirani, planirani zločin komunističke partije Jugoslavije na Bleiburgu. Bježanjem ostataka ustaške vojnice i domobranske vojske te istodobno ogromnog broja civila prema austrijskoj granici s ciljem predaje engleskoj vojsci.
Mnogi zločini bili su zataškivani za vrijeme Druge Jugoslavije i tek su izišle na svijetlo za vrijeme demokratskih previranja u 1990-tim godinama.
Nedovršeni članak Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
