Franjo Ferdinand
Izvor: Wikipedija
Nadvojvoda Franjo Ferdinand Austrijski (Graz, 18. prosinca 1863. - Sarajevo, 28. lipnja 1914.), austrijski nadvojvoda i prijestolonasljednik, danas najpoznatiji po svojoj smrti u sarajevskom atentatu.
Franjo Ferdinand je bio najstariji sin nadvojvode Karla Ludwiga, mlađeg brata cara Franje Josipa I., i princeze Marije Annunziate od Bourbon - Sicilije. Tijekom njegove mladosti, mogućnost da postane nasljednik prijestolja nije se činila izglednom, te mu je bila namijenjena vojna karijera. Međutim, nakon samoubojstva prijestolonasljednika Rudolfa 1889. godine u Mayerlingu, Franjo Ferdinand dolazi na drugo mjesto na listi nasljeđivanja prijestolja, iza svog oca. Po očevoj smrti, 1896. postaje austro-ugarski prijestolonasljednik.
Nadvojvoda Franjo Ferdinand je svojim političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se monarhija mora reorganizirati da bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju i Vojvodinu. Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike Ugarske i mađarizacije slavenskih naroda. Političari iz austrijskog dijela monarhije zamjerali su mu žestok prokatolički stav i pokroviteljstvo nad raznim vjerskim organizacijama.
Veliku političku i ustavnu krizu uzrokovalo je nadvojvodino vjenčanje s češkom groficom Sofijom Chotek 1900. godine. Javnost, uključujući samog cara Franju Josipa i carsku obitelj, smatrala je da "obična" grofica nije dostojan izbor za ženu budućeg vladara. U takvom razmišljanju vjerojatno je određenu ulogu igralo i njeno slavensko podrijetlo. Stoga je odlučeno da, iako Franjo Ferdinand ostaje prijestolonasljednik, njegova žena i djeca neće imati nikakvo pravo nasljeđivanja i neće se smatraju dijelom obitelji Habsburg. Određeno je da Ferdinanda kao vladar treba naslijediti njegov nećak Karlo.
Svi ti planovi o nasljeđivanju pokazali su se potpuno nepotrebni. Franjo Ferdinand je tijekom godina počeo sve samovoljnije istupati i ponašati se kao da je već vladar. Tako je potpuno zanemario upozorenja o opasnosti i otišao u inspekciju vojske u Bosnu, želeći pokazati da se ne boji prijetnji srpskih tajnih organizacija. Dana 28. lipnja 1914. godine prilikom obilaska Sarajeva na njega je Nedeljko Čabrinović izveo neuspješan atentat bombom. Prijestolonasljednik je odlučio nastaviti vožnju u otvorenom automobilu po gradu, da bi ga samo 20 minuta kasnije iz pištolja ubio atentator Gavrilo Princip, član tajne organizacije "Mlada Bosna". Tom prilikom je ubijena i Ferdinandova supruga Sofija, a bosanski namjesnik General Potiorek je ranjen.
Bio je to neposredni povod za početak Prvog svjetskog rata. Uslijedio je ultimatum Austro-Ugarske vladi Srbije, koju je smatrala neposredno odgovornom za atentat, a potom i objava rata. Danas je sigurno da je iza ubojstva stajalo tajno udruženje unutar srpske vojske - Crna ruka, dok uloga srpske vlade u tome nije do kraja rasvijetljena.
Unatoč ultimatumu i zatim objavi rata Srbiji, malo je političara u Austro-Ugarskoj iskreno žalilo za Franjom Ferdinandom, koji je svojim zamislima mogao ugroziti njihove pozicije. On ih je uspio razbjesniti i nakon smrti: plan da se nadvojvoda pokopa u carskoj grobnici, a njegova neprihvaćena supruga ne, propao je zbog njegove oporuke kojom je odredio da oboje budu sahranjeni u obiteljskom dvorcu Artstetten.
