Albert Einstein

Izvor: Wikipedija

Albert Einstein (Ulm, 14. ožujka 1879. - Princeton, 18. travnja 1955.) (Njemački izgovor: Albert Ajnštajn), čuveni njemački fizičar-teoretičar i najistaknutiji stvaratelj novog doba u fizici

Albert Einstein rodio se 14. ožujka 1879. u Ulmu u obitelji njemačkog Židova i trgovca kemikalijama i elektrotehničkim materijalom, a kojima je trgovao najprije u Njemačkoj, zatim u Švicarskoj i potom u Italiji. Sve do svoje treće godine Albert nije progovorio, ali je pokazivao nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvaćanja kompliciranih matematičkih koncepata. U dobi od 12 godina sam je sebe naučio geometriju. Školovanje je započeo u Münchenu. S 15 godina otišao je u Aarau (Švicarska) te studirao matematiku i fiziku na Visokoj Tehničkoj školi u Zürichu. U školskom sustavu mrzio je bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeči fiziku na svoj način te svirajući svoju voljenu violinu. Položio je sve ispite i diplomirao 1900. godine poručavajući zabilješke svog kolege. Možds je suvišno spomenuti kako profesori nisu imali lijepo mišljenje o njemu. Godine 1902. pa sve do 1909. radi u Bernu u Patentnom zavod. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacje dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije te osnovu opće teorije relativnosti). Godine 1903. u Zürichu se oženio matematičarkom Milevom Marić iz Novog Sada s kojom je zajedno studirao na Visokoj Tehničkoj školi. U tom braku koji se završio razvodom (kasnije se Einstein ponovo oženio) rođena su dva sina.

Godine 1905. primio je doktorat ciriškog sveučilišta za teoretsku disertaciju o dimenziji molekula. Četiri godine kasnije (1909.) postaje izvanredni profesor teorijske fizike na sveučilištu u Zürichu i postaje redovni profesor na Visokoj Tehničkoj školi. Godine 1911. premješten je na njemačkog govorno sveučilište u Pragu, a 1912. vraćen je na sveučilište u Zürichu. Prije toga radio je dvije godine kao predavač na zamjeni na istom sveučilištu. Od 1914. direktor je Kaiser-Wilhelmovog instituta u Berlinu (Kaiser-Wilhelm-Institut für Physik) i član Pruske akademije znanosti. U Berlinu radi na svojoj teoriji gravitacije, koja je sadržana u općoj teoriji relativiteta, objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine. Tih godina ponovo prima njemačko državljanstvo. Po dolasku Hitlera na vlast 1933. Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfisciran imetak. U znak protesta Einstein se odriče njemačkog državljanstva i odlazi u Sjedinjene Države gdje do kraja života radi u Institutu za viša znanstvena istraživanja (Institute for Advanced Study) u Princetonu.

Einstein je za razliku od mnogih svojih kolega smatrao kako je jedini izvor znanja iskustvo. Bio je čovjek širokih koncepcija, slobodouman, slobodoljubiv i konzekventan pacifist koji se uvijek zalagao za pravdu i mir. Na početku 1. svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji su se složili sa stupanjem Njemačke u rat. Svoju punu podršku dao je pacifizmu i cionizmu, ali se nakon odlaska iz Njemačke i dolaskom nacista na vlast nije zalagao za pacifizam spram nacista. Stoga je bio meta mnogim antisemitskih i desno orijentiranih elemenata u Njemačkoj. Čak su i njegove znanstvene teorije bile javno izvrgnute ruglu, posebice njegova teorija relativiteta, od strane nacista. Na njegovo upozorenje 1939. (Einstein je s još nekoliko poznatih fizičara napisao pismo predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu) kako bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu, započeli su u Americi istraživački radovi za proizvodnju takve bombe. Kasnije se Einstein uporno borio protiv primjene toga oružja. Nakon završetka 2. sv. rata angažirao se na svjetskom razoružavanju. Nastavio je davati svoju podršku cionistima ali je odbio ponudu vođa države Izrael da postane prvi predsjednik Izraela. Preminuo je 18. travnja 1955. godine u 76-oj godini života u Princetonu, New Jersey. Ukupna kolekcija Einsteinovih dijela objavljena je početkom 1987. godine.

[uredi] Utjecaj

Einstenovo najpoznatije djelo je teorija relativiteta koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije. No, glede Einsteinovoga udjela u nastanku teorije relativnosti i danas postoje kontorverze: naime, glavne jednadžne specijalne teorije relativnosti postavili su drugi (Fitzgerald, Lorentz, Poincare), a čak i najpoznatiji Einsteinov doprinost, tzv. jednadžba energija-masa, nazočan je u radu malo poznatoga talijanskoga fizičara kojega je Einstein poznavao i konzultirao. Glede pak opće teorije relativnosti, tj. kovarijantnih jednadžbi, glasoviti njemački matematičar David Hilbert ih je objavio prije Einsteina, pa se ta teorija često zove Einstein-Hilbertova. Sve je to potaklo sumnje u potencijalne Einsteinove plagijatorske "pothvate". Bilo kako bilo- opća teorija relativnosti još nije eksperimentalno potvrđena (unatoč nerijetkim tvrdnjama), a i pitanje je koliko je uopće važna kao fizikalna teorija.

Osim te teorije Einstein je fizici je dao i druge vrlo važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada se trebaju objasniti neke pojave, napose fotoefekt. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Veoma važan je njegov rad na polju induciranoga zračenja, što je postalo teoretskom osnovom za lasere. Također, Einstein je autor izuzetno važnih studija na području Brownovog gibanja (što je dalo indirektan dokaz za postojanje atoma prije eksperimentalne potvrde), kvantne statistike za bozone, ili čestice cjelobrojnog spina, te zakona po kojem se računa toplinski kapacitet kristala. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena mu je 1921. Nobelova nagrada. Razvio je teoriju fizičkog polja tražeći vezu među gravitacijskim i elektromagnetskim poljem.

Albert Einstein je nesumnjivo veliki fizičar, jedan od najznačajnijih u 20. stoljeću. No, aura skoro nepremašenoga mudraca koju je oko njega gradio tisak i popularna kultura, promovirani kroz masovne medije (često na iritaciju drugih znanstvenika poput Enrica Fermija ili Davida Hilberta)- nemaju potkrjepe u realnosti, jer je fizika i u 20. stoljeću, a kamoli prije, dala jednako vrijedne i vrjednije znanstvenike.

[uredi] Djela

Glavna djela Alberta Einsteina su:

• Teorija Braunovih kretanja;
• Elektrodinamika tijela u kretanju;
• Osnovne opće teorije relativiteta;
• O posebnoj i općoj teoriji relativiteta;
• Evolucija fizike;
• Moja slika svijeta;
• Značenje relativnosti
• Ideje i mišljenja.