Izrael

Država Izrael (Medinat Yisra'el) je bliskoistočna zemlja, smještena uz istočni rub Sredozemnog mora. Izrael je parlamentarna demokratska država te jedina židovska država na svijetu.

Površina države je 20.770 km2 (bez okupiranih područja) i ima 7 milijuna stanovnika prema procjeni za 2006. godinu.

Ime potječe od Jakova, kasnije prozvanog Izrael, jednog od patrijarha židovskog naroda od čijih je 12 sinova nastalo 12 izraelskih plemena. Izrael znači Onaj tko se hrvao s Bogom ili Božji kraljević.

Izraelska zastava ima korijene u židovskoj tradiciji. Bijela pozadina simbolizira čistoću. U sredini je Davidova zvijezda koja simbolizira savez Boga i Židova. Gornji trokut zvijezde simbolizira Boga koji se saginje prama svome narodu, a donji trokut simbolizira Židove koji pružaju ruku Bogu. Plave pruge simboliziraju talit- židovski molitveni šal.

[uredi] Povijest

Vidi opsežnije članke: Pretpovijest Izraela i Palestine, Povijest Izraela i Palestine, Uspostava i povijest Države Izrael

[uredi] Povijesni Izrael

Židovi su na područje današnjeg Izraela doselili početkom 2000 pr.n.e. u zemlju koju nazivaju Kanaan. U vrijeme velike gladi u doba patrijarha Josipa sele u Egipat. Oko 1235 pr.n.e. pod vodstvom Mojsija odlaze iz Egipta kako bi se spasili od ropstva. u zemlju Kanaan stižu pod vodstvom Jošue te ratuju proviv Filistejaca i Kanaanaca. Potkraj 1000. godine pr.n.e. sudac (plemenski glavar) Samuel pomazuje Šaula za prvog kralja. Poslije njega kralj je David koji osvaja Jeruzalem i proglašava ga prijestolnicom. Najvažniji židovski kralj je Salomon koji gradi Jahvin hram na brežuljku Sionu|Cionu. Nakon njegove smrti židovska se država dijeli na Kraljevstva Izrael i Judu, koje ruše Asirci odnosno Babilonci čiji kralj Nabukodonozor odvodi Židove u babilonsko ropstvo. Tada je srušen Jahvin hram, a Židovi ga obnavljaju potkraj VI. pr.n.e. U idućim su stoljećima pod vlašću Perzijanaca te helenističkih država. U prvom stoljeću pr. Kr. ovamo dolaze Rimljani, koji će nakon 135. godine ovo područje nazvati Palestinom. Dio židovskog stanovništva prihvatio je kršćanstvo, a veliki se dio iselio. Tijekom 7. st. Palestinu su naselili Arapi, koji su sve do druge polovice 20. st. činili većinu stanovništva.

[uredi] Cionizam

Tijekom 19. st. među europskim Židovima dolazi do oživljavanja nacionalnog identiteta te želje za obnovom vlastite države u Zemlji Izraelu. Tako je stvoren pokret nazvan cionizam (njegovim formalnim osnivačem smatra se Theodor Herzl, 1897. godine). Pokret je dobio ime po brdu na kojem se nalazio Jeruzalemski hram (Cion) međutim, kasnije je taj naziv simbolizirao sam Jeruzalem. Cilj ovog pokreta bilo je ujedinjenje Židova u dijaspori i njihov povratak u zemlju Izraela, a kulminaciju doživljava 1948. godine osnivanjem države Izrael.

Već tijekom 19. st. došlo je do povećanih migracijskih tokova europskih Židova u Izrael. Pred početak Prvoga svjetskog rata to je područje, podijeljeno u nekoliko osmanskih sandzaka imalo oko 700 000 stanovnika, od čega su skoro 90% činili Arapi. Pred kraj rata Velika Britanija je postala mandatar na tom području, sada nazvanom Palestina, sa zadaćom osnivanja židovskog nacionalnog doma. Britanija gotovo odmah odvaja vecinu teritorija mandatne Palestine i na tom području osniva Transjordan (aneksijom podrucja sa zapadne strane rijeke Jordan, 1949. godine, Transjordan mijenja ime u Jordan), kojeg daje na upravu svom savezniku, serifu iz Meke. Zidovima je odmah zabranjeno naseljavanje u Transjordan. Godine 1923. Golan, dogovorom Britanije i Francuske, iz mandatne Palestine prelazi u francusku Siriju.

Ubrzo su započele veće netrpeljivosti između ovih dvaju naroda. Židovi stalnim useljavanjem u Palestinu rastu u ukupnom broju stanovnika sa 11% 1922. godine na 30% 1942. godine.

[uredi] Proglašenje Izraela

Vidi: Bliskoistočni sukob

Godine 1947. rezolucijom Ujedinjenih naroda područje Palestine podijeljeno je na arapsku i židovsku državu, a Jeruzalem je trebao biti pod međunarodnom upravom. Židovi su prihvatili odluku UN-a, dok su je Arapi odbacili. U to vrijeme, bilo je oko 600 000 Židova i 1,2 milijuna Arapa. Nesuglasice su počele oko statusa Jeruzalema jer su Židovi u Jeruzalemu bili teritorijalno odvojeni od matične zemlje, a činili su većinu stanovništva grada. Sukobi su kulminirali 15. svibnja 1948. godine nakon što je Ben Gurion proglasio Državu Izrael, dan prije povlačenja Britanaca.

[uredi] Rat za nezavisnost

Novoproglašena država nije imala određene granice međutim, ubrzo je dobila međunarodno priznanje. Započeo je prvi arapsko-izraelski rat u kojem su sudjelovale arapske zemlje s jedne strane (palestinski Arapi, Egipat, Jordan, Sirija, Libanon i Irak) te Židovi s druge. U tom ratu vojno inferiorni Židovi pobjeđuju te nakon 15 mjeseci borbe osvajaju 75% britanske Palestine (onoga sto je ostalo nakon odvajanja Transjordana iz Palestine) iako im je rezolucijom UN bilo dodijeljeno 50%. Pojas Gaze, koji se nalazi uz egipatsko-izraesku granicu okupirao je Egipat, a Judeju i Samariju (Zapadnu obalu) Jordan. Ove se granice nisu mijenjale sve do Šestodnevnog rata 1967. godine kada je Izrael osvojio još 20 700 km2. Većina arapskog stanovništva se iselila iz područja kojim su vladali Izraelci u susjedne arapske zemlje. Procijene UN su da je oko 600 000 od 1.2 milijuna palestinskih Arapa iselilo u okolne arapske zemlje dok je oko 600 000 Židova iz arapskih zemalja doselilo u Izrael (od ukupno preko 800 000 protjeranih).

Zauzeta područja od Izraela za vrijeme Šestodnevnog rata 1967. - Sinaj, Golanska visoravan, Gaza i Zapadna Obala - prikazana u svijetlo plavoj boji

[uredi] Šestodnevni rat

Želje Arapa za osvetom postale su sve jače što je dovelo do još jednog rata. Godine 1967. Izraelci su preventivno napali Egipat, Jordan i Siriju i nakon šestodnevnih borbi osvojili su Gazu, Sinajski poluotok, arapski dio Istočnog Jeruzalema, Zapadnu obalu te Golansku visoravan. Na okupiranom teritoriju od oko 69.000 km2 živjelo je oko 1,5 milijuna arapskog stanovništva. U isto vrijeme, na okupirana područja doseljava se židovsko stanovništvo.

[uredi] Daljni ratovi

Izrael je prisiljen na stalne ratove. 1970. počinje rat kojim Egipćani žele vratiti Sinaj ali ne uspijevaju. 1973. slijedi Yom Kippurski rat u kojoj egipatsko- sirijska koalicija napada Golansku visoravan odnosno Sinaj. U početnim borbama redaju se arapski uspjesi ali Izrael uspijeva odbaciti napadačke snage. Iako ne uspijevaju vratiti okupirana područja Arapi se psihološki oporavljaju od sramotnog poraza u Šestodnevnom ratu. 1982. izraelskom invazijom južnog Libanona počinje Libanonski rat. Rat je završen relativno povoljno za Izrael jer su uklonili terorističku opasnost koja im je prijetila od Palestinaca iz južnog Libanona.

[uredi] 1980-e

Prva intifada odnosi se na niz nasilnih incidenata između Izraelaca i Palestinaca između 1987. do sporazuma u Oslu 1993. koje su uz posredstvo američkog predsjednika Billa Clintona potpisali Yitzhak Rabin, izraelski premijer i Yasser Arafat. Do tada je poginulo 1 162 Palestinaca i 160 Izraelaca.

[uredi] 1990-e

U ranim devedesetima počinje velik dolazak Židova izbjeglih iz SSSR-a. Samo u razdoblju od 1990.-91. došlo ih je 380 000. Novi imigranti značajno su pridonjeli gospodarskom razvoju zemlje svojim stručnim znanjima.

1992. lijeva koalicija dolazi na vlast, a novi premijer je Yitzhak Rabin koji potpisuje sporazum u Oslu sa PLO-om. Rabina je 1995. ubio ekstremni izraelski nacionalist Yigal Amir. Novi premijer je Shimon Peres koji gubi izbore 1996. kada na vlast dolazi Likud na čelu sa Benjaminom Netanyahuom.

Na izborima 1999. pobjeđuje Laburistička stranka na čelu s Ehudom Barakom. U srpnju 2000. premijer Barak sudjeluje na pregovorima s Yassirom Arafatom i predsjednikom SAD-a Clintonom. Pregovori propadaju, a Barakov prijedlog da se uspostavi palestinska država na 90% teritorija pojasa Gaze i Zapadne obale je odbijen. Nakon neuspijeha pregovora Palestinci pokreću drugu intifadu.

[uredi] 2000-te

U ožujku 2001. Likud se vraća na vlast, a Ariel Sharon dolazi na mjesto premijera. Sharon provodi jednostrano povlačenje iz pojasa Gaze u 2005. Sharon zbog neslaganja oko povlačenja napušta Likud i osniva novu stranku Kadima. Od početka druge intifade poginulo je više od 1000 Izraelskih građana, većinom civila u terorističkim napadima Palestinskih militanata. Na palestinskoj strani poginulo je više od 3 000 ljudi.

Izrael gradi sigurnosnu ogradu na granici sa Zapadnom obalom kako bi se obranio od ulaska terorista na svoj teritorij, a pri tome se na izraelskoj strani ograde naslo 9.5% površine Zapadne obale.

Nakon Sharonova infarkta na vlast kao vršitelj dužnosti premijera dolazi Ehud Olmert. U travnju 2006. Olmert dolazi na premijerski položaj nakon što je njegova stranka Kadima dobila najviše mjesta na izborima.

12.srpnja.2006. započeo je novi Izraelsko-libanonski sukob, nakon što je Hezbollah upao u sjeverni dio Izraela te ubio osam i oteodva izraelska vojnika.

[uredi] Politika

Glavni članak: Politika Izraela

Izrael je parlamentarna demokracija te postoji trodioba vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. Zakonodavnu vlaste predstavlja jednodomni parlamnet Knesset kojeg čini 120 zastupnika biranih na četverogodišnji mandat. Zastupnici su birani u Knesset putem izbora preko političkih stranaka. Predsjednik Izraela je na čelu Izraela, a bira ga Knesset na petogodišnje razdoblje. Predsjedik ima više ceremonijalnu ulogu ali nakon izbora određuje čelnika pobjedničke stranke te mu povjeruje sastav vlade. Predsjednik Izraela je od 31. srpnja 2000. Moshe Katsav. Premijer koji je odgovoran za sastav vlade također dijeluje u četverogodišnjem mandatu. Sadašnji izraelski premijer je Ehud Olmert (izabran 2006.).

Podjela Izraela po regijama

Administrativna podjela: 6 okruga (mehozot, jednina mehoz): Središnji mehoz, mehoz Haifa, mehoz Jeruzalem, Sjeverni mehoz, Južni mehoz, mehoz Tel Aviv

Proglašenje neovisnosti: 14. svibnja (nacionalni praznik) 14. svibnja 1948. Velikoj Britaniji ističe mandat Generalne skupštine Ujedinjenih naroda od 29. studenoga 1947. te židovski narod proglašava Državu Izrael i taj datum slavi kao Dan proglašenja neovisnosti

Glavne političke stranke: Balad ili Nacionalni demokratski savez, Demokratski pokret, Gesher, Hadash, Laburistička stranka, Likud, Meretz, Nacionalna vjerska stranka, Tsomet, Ysrael, United Arab List, Judaism, Moledet, Kadima.

[uredi] Vojska

Glavni članak: Izraelske sigurnosne snage

Zbog stalne prijetnje uništenjem te neprijateljstvu susjednih država obrana i vojska su izuzetno bitne za Državu Izrael.

Tzahal (hebrejski: צה"ל Tsahal) ili The Israel Defense Forces (IDF) (hebrejski: צבא ההגנה לישראל Ts'va Ha-Ha'ganah Le-Yisrael- Snaga za obranu Izraela) je naziv za izraelske oružane snage koje se sastoje od Izraelske vojske, Izraelskih zračnih snaga i Izraelske ratne mornarice.

Tzahal je poznat diljem svijeta. Tzahal se smatra najjačom vojnom silom Bliskog istoka te je jedna od najbolje obučenih i opremljenih vojski na svijetu. Snaga Tzahala je u sveobuhvatnoj obuci i čvrstoj stezi te u najnovijem naoružanju. Naoružanje se proizvodi i razvija u Izraelu ili nabavlja iz inozemstva, većinom iz SAD-a. Tzahal je morao braniti domovinu u pet velikih ratova, a danas se suočava s borbom protiv terorista. Jedno od teljeljnih načela Tzahal jest: Izrael si ne može priuštiti ni jedan izgubljeni rat

[uredi] Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Izraela

Karta Židovskih naselja po okupiranoj Zapadnoj Obali 2000. godine

Oko 66 % površine Izraela otpada na pustinju ( Negev ). Površinskih vodenih tokova, osim rijeke Jordana, gotovo i nema, ali se navodnavanjem ipak osiguravaju površine za poljoprivredu. Sjeverno područje obuhvaća Galilejski ravnjak ( 600 metara nadmorske visine ) koji se prema jugu nastavlja u nizinu Esdrelon..

Zemljopisni položaj: Srednji Istok, smještena uz obalu Sredozemnog mora; kopnene granice s Jordanom, Sirijom, Libanonom i Egiptom. Dvije trećine toga područja zauzima pustinja Negev. Mrtvo more najniža je točka na zemlji (408 m ispod morske razine).

Kopnena površina: Izrael, prema granicama iz 1949. godine, ima ukupnu površinu 21.946 km2 te još Golansku Visoravan (1.176 km2), Pojas Gaza (352 km2), Judeju i Samariju - Zapadnu obalu (5.706 km2) koje je Izrael zaposjeo 1967. godine. Dužina granice sa Zapadnom obalom (rijeke Jordan) iznosi 307 km, a s Pojasom gaze 51 km. Dvije trećine površine Izraela spada pod pustinju Negev.

Granice: Egipat 255 km, Jordan 238 km, Libanon 79 km te granica sa Sirijom 76 km

[uredi] Regije

Izrael je podijeljen na 6 regija-distrikata: Sjeverni ( 3.490 km2, 1.130.000 stanovnika ) sa sjedištem u Nazaretu, Haifa ( 854 km2, 990.000 stanovnika ) sa sjedištem u Haifi, Tel Aviv ( 170 km2, 1.730.000 stanovnika ) sa sjedištem u Tel Avivu, Središnji ( 1.242 km2, 1.430.000 stanovnika ) sa sjedištem u Ramla, Jeruzalem ( 557 km2, 820.000 stanovnika ) sa sjedištem u Jeruzalemu te Južni ( 14.387 km2, 800.000 stanovnika ) sa sjedištem u gradu Be'er Sheva'.

[uredi] Gospodarstvo

Glavni članak: Gospodarstvo Izraela

[uredi] Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Izraela

broj stanovnika (2003.): 6 864 000

gustoća naseljenosti: 319 st./km2

glavni i najveći grad (2003.): Jeruzalem (hebr.Yerushalayim) 692 000 stanovnika od čega je 464 000 Židova i 228 000 Arapa

rodnost (2003.): 20‰

smrtnost (2003.): 6‰

očekivana životna dob (2003.): 79 godina

narodnosni sastav (2002.): Židovi 81%, Arapi 19%

vjerski sastav (2002.): židovi 77%, muslimani (većinom suniti) 15%, kršćani 2%, druzi 1%

službeni jezici: hebrejski i arapski

pismenost (2003.): muškarci 97%, žene 93%

stupanj urbanizacije (udio gradskog stanovništva) (2003.): 92%

[uredi] Religija

Glavni članak: Religija u Izraelu

[uredi] Kultura

Amos Oz, književnik i novinar
Ephraim Kishon, humorist, dramatičar, scenarist i filmski redatelj

[uredi] Razna značenja imena "Izrael"

Osim što označava suvremenu židovsku državu, riječ Izrael je povezana sa židovskim narodom u više značenja.

[uredi] Osobno ime Jakova/Izraela

Izrael je osobno ime, koje u jednoj neobičnoj priči u Knjizi postanka 32:25-31 dobiva patrijarh Jakov (sin Izakov, unuk Abrahamov).

»Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. (26) Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. (27) Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš." (28) Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." (29) Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." (30) Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. (31) Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh."«

[uredi] Izreel=Židovski narod

Svi Židovi potiču od Jakova/Izraela, pa se nazivaju "sinovi Izrelovi" ili jednostavno "Izrael", kao u molitvi »Šema Izrael…« ("Čuj, Izraele…"). Jakovljev otac, Izak, dao je predost mlađem sinu, Jakovu, pred starijim Ezavom, koji je predak Edomaca, zakletih židovskih neprijatelja. U kasnijoj židovskoj predaji, "Edom" je simbol drugih nadmoćnih neprijatelja: Rimskog carstva i kršćanske Crkve.

[uredi] Erec Izrael

Erec Izrael, zemlja Izraelova, jest zemlja na koju Židovi kao narod polažu pravo, na temelju obećanja koje je Bog dao Abrahamu, Izaku i Jakovu. Granice ove zemlje nisu čvrsto određene.

[uredi] Sjeverno hebrejsko kraljevstvo, 931-732. g.pr.Kr.

Nakon raspada jedinstvenog židovskog kraljevstva, godine 931. pr.Kr, "Sjeverno kraljevstvo", s prijestolnicom u gradu Tirsu, je poznato pod imenom Izrael, a južno, s prijestolnicom u Jeruzalemu, dobiva ime Judeja. Dolazi i do religijskog raskola, jer vladar Izraela Jeroboam uspostavlja, umjesto Solomonovog hrama u Jeruzalemu, dva nova svetišta s nezavisnim bogoštovljem i svećenstvom. U Judeji nastavljaju vladati potomci Davidove dinastije, dok u Izraelu nema političke stabilnosti, stalni su sukobi i često nasilno smjenjivanje vladara. Asirci osvajaju Izrael i godine 732. pr.Kr. dijele je na tri pokrajine. Kralj Hošea, koji vlada Samarijom, podiže ustanak uz pomoć Egipta, ali biva poražen. Asirski kralj Sargon II do 721. osvaja Samariju i iseljava stanovništvo, te na njegovo mjesto naseljava naseljenike iz raznih krajeva Asirskog carstva, koji kasnije postaju poznati kao Samarijanci. Njihov poraz Druga knjiga o kraljevima, 17:7-23 pripisuje njihov poraz otpadništvu od Jahve i služenju idolima. Izgubivši političku samostalnost, stanovništvo Izraela postepeno zaboravlja jahvističku religiju i gubi nacionalnu svijest. Tradiciju "Izraela", kao naroda koji potiče od Abrahama, Izaka i Jakova/Izraela, čuvaju jedino stanovnici Judeje, iako i njihovo kraljevstvo dolazi u vazalski položaj prema Asiriji i trpi prodor stranih utjecaja u religiji i obredima.

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:

Izrael

Uredi	Države u Aziji
Afganistan \| Armenija \| Azerbejdžan \| Bahrein \| Bangladeš \| Brunej \| Butan \| Egipat \| Filipini \| Gruzija \| Indija \| Indonezija \| Irak \| Iran \| Istočni Timor \| Izrael \| Japan \| Jemen \| Jordan \| Južna Koreja \| Kambodža \| Katar \| Kazahstan \| Kina \| Kirgistan \| Kuvajt \| Laos \| Libanon \| Maldivi \| Malezija \| Mianmar \| Mongolija \| Nepal \| Oman \| Pakistan \| Rusija \| Saudijska Arabija \| Singapur \| Sirija \| Sjeverna Koreja \| Šri Lanka \| Tadžikistan \| Tajland \| Turkmenistan \| Turska \| Ujedinjeni Arapski Emirati \| Uzbekistan \| Vijetnam Teritoriji: Gorski Karabah \| Pojas Gaze i Zapadna obala \| Tajvan

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org../../../i/z/r/Izrael.html"

Kategorija: Izrael