William Cliff

Izvor: Wikipedija

William Cliff (Gembloux, 27. prosinca 1940. - ), belgijski pjesnik francuskog jezika

William Cliff

Četvrto dijete u obitelji koja ih je imala devetoro, studirao je književnost i filozofiju. Interesirajući se za katalonskog pjesnika Gabriel Ferratera, otići će susresti ga, prevesti nas francuski, i priznati za onoga tko je na njega ostavario presudan utjecaj.

Njegove pjesme su imale sreću da brzo budu zamijećene od Rejmona Kenoa, i on 'e sustavno biti objavljivana kod Gallimarda sve do 1986. godine. Dok je drugima san stići do Gallimarda on je počeo s njim.

Živi u Bruxellesu, po pjesničkim potkrovljima, otkud se s vremena na vrijeme izvuče i nestane na neko vrijeme krstareći svijetom, najprije Europom, potom stiže sve do Amerike i Azije. Ta putovanja, koja će dati materijal za Ameriku, Na Orijentu, dat će novi polet njegovom djelu. Sve do tada pjesme su bile samo evokacija i revokacija susreta na "homoseksualnim sastajalištima". Sad ulaze "treći svijet" (svijet još živi !), ocean... Cliff se zapitkuje o drugome, sebi...

Stil Williama Cliffa eksplodira (deranžira nesumnjivo) u frankofonoj poeziji njegovog doba. Ponovo ga nalazimo kod Queneaua, dakle, ili u pjesmama Georgesa Perrosa, kod Jeana Geneta ili Charlesa Péguya. Među pjesnicima koji će slijediti, samo stihovi Michela Houellebecqa navode tu na razmišljanje. Iako je demarš bitno različit : ako Houellebecq piše u razočaranju poput "nedjeljnog pjesnika" da bi iskazao svoju potrebu o potvrđivanju svog mjesta u svijetu, Cliff staje u red uz velikane prošlosti Srednjeg vijeka (kao obrasce on citira Marguerite de Navarre, Charles d'Orléans, ali njegova je egzistencije prije ona u Françoisa Villona).

Dugo vremena privržen svojoj poeziji, često u tradicionalnoj formi, u posljednje vrijeme on objavljuje i romane.

[uredi] Djela

Čovjek sam (Homo sum), Gallimard, in Cahier de poésie 1, 1973
Zgazite ga (Écrasez-le), Gallimard, 1976
Hodati po ugljenu (Marcher au charbon), Gallimard, 1978
Amerika (America), Gallimard, 1983
Na Orijentu (En Orient), Gallimard, 1986
Konrad Detrez (Conrad Detrez), Le Dilettante, Paris, 1990
Nacionalni blagdan (Fête Nationale), Gallimard, 1992
Autobiografija (Autobiographie), La Différence, 1993
Dnevnik Nedužnog (Journal d'un Innocent), Gallimard, 1996 (prevedeno od Tomislava Dretara dijelom objavljeno u tjedniku Hrvatsko slovo i časopisu Most (Mostar))
Belgijsko stanje (L'État belge), poèmes, La Table Ronde, 2001
Sveta obitelj (La Sainte Famille), roman, La Table Ronde, 2001
Zbogom domovino (Adieu patries), Le Rocher, coll. Anatolia, Monaco, 2001
Putnik (Le Passager), (roman) Le Rocher, coll. Anatolia, Monaco, 2003
Sprijeda unatrag u la Rochère (Passavant la Rochère), Virgile, 2004
Dodž (La Dodge), roman, Le Rocher, coll. Anatolia, Monaco, 2004