Vikend (1967)

Izvor: Wikipedija

Vikend
Week End

Redatelj	Jean-Luc Godard
Scenarist	Jean-Luc Godard
Glavne uloge	Mireille Darc, Jean Yanne, Jean-Pierre Kalfon
Godina izdanja	1967.
Trajanje	105 minuta
Država	Francuska
Jezik	Francuski
IMDb profil

"Vikend" (francl. “Week End”) je Francuska satira iz 1967. koju je režirao Jean-Luc Godard. Film nema prave radnje nego se sve vrti oko putovanja egoističnog i bogatog bračnog para sa autom po Francuskoj i njihovim susretima sa čudnim osobama. U filmu se daju naslutiti teme o propadanju buržoazije i moderne civlizacije čiji put ne vodi nikamo.

[uredi] Filmska ekipa

Režija: Jean-Luc Godard

Glume: Mireille Darc (Corinne), Jean Yanne (Roland), Jean-Pierre Kalfon (Vođa FLSO-a), Jean-Pierre Leaud (Louis de Saint-Just/Čovjek u telefonskoj govornici), Blandine Jeanson (Emily Bronte) i dr.

[uredi] Radnja

Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji i/ili završetku ovog djela.

Corinne priča svojem suprugu Rolandu kako je imala aferu, no njemu je to svejedno. Jednog dana mrzovoljni buržoazijski par odlazi sa autom otići nasljediti novac Corinneinog umirućeg oca. No njihov put se ubrzo pretvori u katastrofu; sa autom ogrebu tuđi automobile pa ih vlasnik vozila gađa puškom. Uz to upadnu u ogromnu gužvu, kolone, neljubazne ljude. Povedu nekog autostopera koji se zove Balsam i koji tvrdi da je božji sin te da će im ispuniti sve želje ako ga povedu do Londona, no oni ga izbace pa im se pokvari auto. Tako Corinne i Roland nastave put pješice. Sretnu slavnu spisateljicu iz 19. stoljeća Emily Bronte koja ih počne gnjaviti svojim recitacijama pa ju Roland zapali. Također sretnu i Louisa de Saint-Justa, pijanista/vozača kamiona koji ih povede. Ubrzo ubiju staricu koja je željela promijeniti oporuku te naslijede novac. Corinne se priključi grupi revolucionara koji ubiju Rolanda.

[uredi] Nagrade

Nominacija za Zlatnog medvjeda u Berlinu

[uredi] Kritike

Poput većine Godardovih ranijih filmova, i “Vikend” je bio većinom hvaljen. Za neke je bio pametna metafilmska satira, dok je za druge dosadan i besmislen kaos. Jeffrey M. Anderson je hvalio film: „Ono što izdvaja Godarda je njegova predanost kinematografiji. Za njega, film je razgovor između filmaša i publike. Bez obzira koliko puno ideja stavi u film, on zna kako da ih natjera da teku...Konačno, „Vikend“ ima neobičan smješak usmjeren prema samim sebi, kao da Godard gleda iza kamere te se smije svojim vlastitim trikovima. I to je to što ga čini remek-djelom“. Christopher Null je također pisao pohvale: „Mnogi će današnji filmofili pogledati ovaj film i reči; „Što je ovo?!“ Ovaj film je apstraktna osuda potrošačkog društva, politike, te uglavnom svega o čovječanstvu...Ovo je vrsta filma koji bi se svidio Monty Pythonima...Godardove kritike i opservacije tadašnjeg modernog društva nisu ništa posebno – neki bi rekli da su mnogi Bunuelovi filmovi to napravili puno bolje – no dajte čovjeku pohvale što se naljutio na ljudsko stanje u stilu“, kao i Roger Ebert; „Godinom za godinom, Godard je ljuštio slojeve jezika kinematografije. Sada, u „Vikendu“, je stigao do samih kostiju. Ovo je njegov najbolji film, i njegov najinventivniji. Ovo je gotovo čisti film. Definitivno će ga mnogi mrziti. Ali publika uvijek treba neko vrijeme da uhvati revolucionarne filmove“.

S druge strane, Jay Antani je otvoreno priznao da mu se film nije svidio: „Ovo je „Gospodar muha“ sa odraslima, te za Left bank intelektualce, prepun pretencioznih protesta i pod utjecajem od previše kave i cigareta...Tendenciozno zastario ekspriment avangardne naracije kinematografije...Na kraju Godard provokator ne uspijeva pretvoriti svoj nekoherentni materijal u išta što ima neke emotivne ili filozofske vrijednosti. Kažem filozofske, ne političke, jer se politika ne uklapa dobro u formu naracije“.