Tigercat F7F
Izvor: Wikipedija
| Grumman F7F-4N Tigercat | ||
|---|---|---|
 |
||
| Opis | ||
| Namjena | Teški mornarički lovac | |
| Posada | 1 ili 2 | |
| Prvi let | prosinac 1943 | |
| Ušao u službu | travanj 1944 | |
| Proizvođać | Grumman | |
| Veličine | ||
| Dužina | 45 ft 4 in | 13.8 m |
| Raspon kirla | 51 ft 6 in | 15.7 m |
| Visina | 16 ft 7 in | 5.1 m |
| Površina krila | 455 ft² | 42.3 m² |
| Težina | ||
| Prazno | 16,270 lb | 7,380 kg |
| Puno opterećenje | lb | kg |
| Maximum takeoff | 25,720 lb | 11,670 kg |
| Pogon | ||
| Pogon | 2 × Pratt & Whitney R-2800-34W Double Wasp | |
| Snaga | 2 × 2,100 KS | 1,600 kW |
| Svojsvta | ||
| Najveća brzina | 460 mph | 740 km/h |
| Bojevni domet | miles | km |
| Domet | 1,200 miles | 1,900 km |
| Plafon | 40,400 ft | 12,300 m |
| Brzina penjanja | ft/min | m/min |
| Opterećenje krila | lb/ft² | kg/m² |
| Snaga/Masa | hp/lb | kW/kg |
| Instrumenti | ||
| Radar | AN/APS-19 | |
| Oružje | ||
| Guns | 4 × top 20 mm 4 × strojnice 0.50 in (12.7 mm) |
|
| Bombe | 2 × 1,000 lb (454 kg) ispod ovjesa na krilima | |
| Projektili | ||
| Rakete | ||
| Razno | Torpedo ispod trupa | |
Grumman F7F Tigercat je ratni zrakoplov, teški mornarički lovac, nastao je na osnovu narudžbe američke mornarice s početka 1941. godine nastale proučavanjem situacije u Europi. Tražili su dvomotornog oklopljenog visokokrilca metalne konstrukcije s tronožnim uvlačenim stajnim trapom. Pogon aviona bi osiguravala 2 motora s po 18 cilindara P&W R-2800-22W Double Wasp snage 2000 ks jer u Europi tada uobičajeni motori od 1000 ks bi bili jednostavno preslabi. Planirano naoružanje je bilo veoma jako. 4 topa od 20 mm u krilima i 4 teška mitraljeza 12,7 mm u nos. Trebao je nositi i jedno torpedo ili 2 bombe od 454 kg (jedna pod svakim krilom). Zbog svoje veličine, avioni su bili planirani za upotrebu na budućim velikim nosačima aviona.
I premda je tvrtka Grumman imala veliko iskustvo u izgradnji dvomotornih aviona, razvoj se otegnuo, pa je prvi prototip poletio tek 1943. Po uspješnom testiranju mornarica je odmah naručila 500 komada. No s obzirom da nosači aviona klase Midway još nisu bili gotovi, odlučilo se da marinci koriste avione. Konačno je započela proizvodnja u travnju 1944, a i ta išla veoma polako. Verzija F7F-1 je bila proizvedena u samo 36 komada. Za njom je slijedila verzija F7F-2N, dvojmjestni noćni lovac s dodatnim radio-lokatorom i bez mitraljeza u nosu. Ta verzija je bila proizvedena u samo 60 komada. Poslije nje je slijedio jednosjed F7F-3 s jačim P&W R-2800-34W motorom snage 2100 ks, većim vertikalnim stabilizatorom i većim rezervoarom goriva. Nakon toga je bilo proizvedeno 60 dvosjeda F7F-3N noćnih lovaca isto bez mitraljeza u nosu. Zadnja verzija je bila F7F-4 proizvedena u samo 13 komada. Potpisivanjem kapitulacije Japana prestala je njihova proizvodnja.
Na žalost ili na sreću neprijatelja, taj avion nikad nije bio upotrijebljen u borbi u 2. svjetskom ratu premda je jedinica s tim avionima bila premještena na Okinawu pred sam kraj rata. Jedina njihova vojna akcija je bila upotreba F7F-3N u Korejskom ratu u napadima na Sjevernokorejske opskrbne linije gdje su imali relativno dosta uspjeha.
Osim navedenih verzija postojale su i verzije F7F-3P namijenjene fotografskom izviđanju i F7F-3E namijenjena elektronskom izviđanju nastale prerađivanjem postojećih. Do kraja 50-ih godina svi primjerci su bili povučeni iz operativne svrhe.
Britanci su tokom rata dobili dva primjerka na upotrebu i premda su ih ocijenili dobrima, nisu naručili daljnje primjerke.
