Me 262
Izvor: Wikipedija
Messerschmitt Me 262 je bio prvi vojno korišteni mlazni avion
Sadržaj |
[uredi] Razvoj
Iako ovaj avion spada u čudesna oružja trećeg rajha njegov razvoj započinje još prije početka Drugog svjetskog rata. . Prvi njegovi planovi tada pod kodnim imenom P.1065 su bili napravljeni još u travnju 1939. godine. U to početno vrijeme sudbina ovog aviona je bila veoma upitna pošto je tada već konkurentski projekt imena Heinkel He 178 bio u završnoj fazi. Smrt tog "suparničkog" aviona koji je poletio u kolovozu 1939. godine zbog nezadovoljavajuće aerodinamike dala je novu nadu budućem Me 262. Niti odluka državnog vrhovništva u Berlinu o prestanku razvoja novih oružja iz 1940 godine nije omela inžinjere Messerschmitta u nastavku ulaganja u projekt. Kako planirani motor za avion od tvrtke BMW nije bio dovršen do travnja 1941. godine odlučilo se na korištenje običnog motora za tadašnji testni let. Taj pokus se pokazao veoma korisnim tako da je prvi prototip s mlaznim motorom koji se dogodio 18. srpnja 1942. godine još uvijek radi sigurnosti imao postavljen rezervni klipni motor.
[uredi] Problemi s proizvodnjom
Kako su se BMW-ovi mlazni motori pokazali kao neuspjeh cijeli projekt je praktički zastao u iščekivanju da kompanija Junkers dovrši svoj motor Junkers Jumo 004. Sada kada su navodni svi problemi bili prevaziđeni pojavio se onaj novi neočekivani u nestašici plemenitih metala za proizvodnju motora. Kako bi se taj problem zaobišao došlo je naređenje da se umjesto metala kojih Treći Reich ima u malenoj količini koriste oni niže kvalitete. Posljedica toga je postalo da je radno vrijeme korištenje motora smanjeno s 50 sati na njih samo 12 kada on postaje dobar samo za metalni otpad. Dodatno usporavanje cijelog posla oko novog aviona je bila želja Hitlera da on ne bude lovac nego lovac bombarder za što je trebalo izvršiti neke promjene na trupu čija veća količina je već bila dovršena u iščekivanju motora. Sve te nužne promjene su usporile proizvodnju tako da su prvi dovršeni modeli s ugrađenim motorima izašla iz tvorničkih hala tek 1944. godine.
[uredi] Bitke
Počeci upotrebe aviona Me 262 u borbi dolaze tek u travnju 1944. godine ili točnije 5 godina nakon začetka cijelog projekta. Tada se osniva prva zračna jedinica koja u svom sastavu ima mlazne avione radi obuke budućih vojnih pilota. Do većeg okršaja između ovog čudesnog oružja i savezničkih "zaostalih" aviona dolazi u kolovozu 1944. kada biva uništeno 19 protivničkih aviona, ali i 6 Me 262. Taj odnos gubitaka od 1 naprema 3 će do kraja rat biti pogoršan pošto će saveznici uspješno prilagodili borbene taktike svojih klipnih aviona. Taj podatak koliko god da izgleda loše je u tadašnjoj stvarnosti bio puno bolji pošto su se piloti ovog aviona morali uvijek boriti protiv nekoliko desetaka puta jačeg neprijatelja. Kao primjer toga nam može poslužiti bitka od 18. ožujka 1945. godina kada je njemačka "mlazna eskadrila" s 37 aviona Me 262 napala više od 1900 neprijateljskih aviona. Jednostavno u ovoj završnoj fazi rata njemačka industrija više nije bila u stanju da proizvede dovoljni broj ovih aviona kako bi se zavladalo nebom i spasila država od propasti.
[uredi] Savezničke taktike
Kada je vrijeme prvobitnog susreta s Me 262 prošlo saveznici su počeli izmišljati taktike za borbu protiv njega. Glavna konkretna prednost ovog aviona je bila brzina pd 800 km što je 150 km brže od bilokojeg protivničkog aviona. Zbog toga su amerikanci izmislili dvije svoje nove specijalne zračne taktike. U prvoj "jeftinijoj" njihovi lovci koji su štitili borbardera pri letu nad Trećim Rajhom su se namještali što je moguće na većoj visini tako da kada zamjete protivnički mlazni avion počnu ponirati na njega. S tom taktikom zahvaljujući pomoći gravitacije njihove avioni su uspjeli probiti svoju maksimalnu tvorničku brzinu u pokušajima sustizanja protivnika. Druga više tvornička taktika se sastojala u dodavanju posebnog malenog spremnika za posebnu smjesu goriva koju bi pilot ubrizgao u motor kada bi ugledao Me 262. Rezultat te taktike je bio identičan pošto se sastojao od kratkoročnog ubrzavanja aviona iznad maksimalno moguće brzine. Te obje zračne taktike su se na kraju upotrebljavale kao posljednje očajničko sredstvo kada bi glavni strateški ratni plan borbe protiv ovih aviona propao. Do njega je bilo došlo pošto su saveznici tijekom prvih mjeseci borbi primjetili "konstrukcijsku grešku" na Me 262 i odlučili je iskorištavati kada god je to moguće. Ta greška se sastojala u potrebi motora Junkers Jumo 004 da prođe određeno vrijeme prije nego što on dostigne radnu snagu. Zahvaljujući toj činjenici cijeli saveznički napor protiv Me 262 se sastojao u pokušajima da ga se napadne kratko vrijeme nakon poletanja ili kada se spušta pošto je tada on također praktički nesposoban za borbu.
[uredi] Nakon rata
Iako je tijekom rata proizvedeno oko 1400 Me 262 njih samo 200 je korišteno u borbi zbog nedostataka motora, goriva ili obučenih pilota. Kada je Treći Reich kapitulirao 1945. godine sve pobjedničke trupe su počele putovati po Njemačkoj i Češkoj kako bi zapljenile što veći broj ovih aviona. Na testovima potom izvršenim u SAD tamošnji stručnjaci su zaključili kako je Me 262 puno bolji od britanskog mlaznog aviona imena Gloster Meteor ili američkog P-80 koji će se koristi još u doba Korejskog rata. Povodeći se kao dizajnerskom osnovom ovim avionom SAD će napraviti F-86 1947. godine, dok će Sovjetski Savez izgraditi kratkotrajni Su-9 kojega će navodno Staljin odbaciti pošto je to ništa drugo do kopija Me 262. Također povodeći se ovim modelom i Japan će napraviti svoju verziju imena Nakajami Kikka koji će svoj jedini let imati kratko vrijeme prije završetka Drugog svjetskog rata. Konačni kraj Me 262 doživljava tek 1957. godine kada ga Čehoslovačka koja ga je tijekom rata i kratko vrijeme poslije pravila povlači iz upotrebe.
