Lokativ
Izvor: Wikipedija
Lokativ (lat. locus = mjesto) šesti je padež u hrvatskom jeziku i njime se određuje mjesto, vrijeme ili način. Odgovara na pitanja gdje?, o komu? ili o čemu?
Prijedlozi koji idu uz lokativ jesu:
- na, o, po, pri, prema, u
[uredi] Uporaba lokativa
Lokativ se koristi kao:
- priložna oznaka mjesta
- U kinu je uvijek zabavno.
- priložna oznaka vremena
- O Uskrsu ukrašavamo pisanice.
- priložna oznaka načina
- Prepoznao sam ga po brazgotini.
- prijedložni objekt
- Dugo su radili na tom znanstvenom radu.
- atribut
- Dokazi o krađi predočeni su javnosti.
- pridjevna dopuna
- Zablistala je prekrasna u svome sjaju.
[uredi] Lokativ i dativ
Lokativ se oblikom riječi razlikuje od dativa samo po svojim prijedlozima: na, o, po, prema, pri, u. Dugo se raspravljalo pripada li prijedlog prema dativu ili lokativu. Budući da lokativ najčešće ima stativno značenje, a ne značenje kretanja kao dativ, u posljednje se vrijeme prijedlog prema češće svrstava dativu.
[uredi] Lokativ i akuzativ
Prijedloge u, na, o, i po akuzativ dijeli s lokativom i u akuzativu su uvijek vezani za glagol kretanja:
- Akuzativ: Brod je uplovio u luku. (dinamički odnos)
- Lokativ: Brod je u luci. (statički odnos)
- Akuzativ: Posjeo je dijete na rame.
- Lokativ: Dijete je na ramenu.
- Akuzativ: Išao je u školu.
- Lokativ: U školi je bilo veselo.
| Padeži hrvatskog jezika |
|---|
| nominativ | genitiv | dativ | akuzativ | vokativ | lokativ | instrumental |
