Kopnica

Izvor: Wikipedija

Crvena vrpca - globalni simbol solidarnosti s HIV-pozitivnim i osobama sa kopnicom.

Kopnica je sindrom stečene imunodeficijencije.

Kopnica (franc. - Syndrome d'ImmunoDéficience Acquise - SIDA) (eng. - Aquired Immunodeficiency Syndrome - AIDS). Osnovna osobina te bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti. Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim čvorovima i slezeni, smanjen je broj zrelih T limfocita te se smanjuje količina protutijela. Pojam «imunodeficijencija» podrazumijeva smanjenu ili neučinkovitu sposobnost imunološkog sustava u bolesnika.

[uredi] Virologija

Uzročnik HIV (Human Immunodeficiency Virus), je retrovirus koji napada specifične stanice obrane organizma, stanice iz grupe leukocita, tj. limfocitske podgrupe - zrele T4-limfocite, stanice koje direktno sudjeluju u imunološkoj reakciji protiv mnogih bolesti i tako čini imunološki sustav čovjeka bespomoćnim da se brani od bolesti, pa čak i onih na koje je inače otporan. On svojim enzimom reverzna transkriptoza nameče svoj genski kod te tako zaražena stanica umnožava viruse i uništava se.

[uredi] Način prenošenja

HIV se najčešće prenosi seksualnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog s onima zdravog čovjeka (sjemena tekućina, krv), sa majke na dijete (u trudnoći) ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle kao i prethodno zaraženi, zatim transfuzijom a kroz posteljicu zaražena majka prenosi bolest i na dijete. Zaražena majka može dijete zaraziti i dojenjem.

[uredi] Simptomi

Kopnica nema direktnih manifestacija na organizmu kao neke druge bolesti, nego se njegove posljedice očituju u tzv. oportunističkim bolestima/infekcijama. HIV virus znatno oslabi imuni sustav čovjeka, a to iskorištavaju kako mikroorganizmi koji redovno žive na i u čovjeku, tako i organizmi koji dolaze izvana. Ostatak imunološkog sustava nije dovoljno jak da se odupre HIV virusu pa je bolesnik dobra podloga za razne oportunističke infekcije (proljevi,rakovi,upale). Često se za sve HIV oboljele greškom smatra da svi imaju kopnicu, no postoji slučajevi da HIV bolesni ljudi požive i preko 10 godina bez ikakvog znaka zaraze.Čovjek na kraju umire od raznih infekcija pluća, tumora, i drugo. Ova se bolest ponekad naziva kuga novoga doba.

[uredi] Pojava i širenje bolesti

1981. na pet mladih homoseksualaca otkrivena je dotad nepoznata bolest. Nitko nije slutio da će ta bolest postati prava «kuga 20. stoljeća». U početku je kopnica smatrana bolešću homoseksualaca pogrdno nazivana i «pederskim rakom». Trebalo je nekoliko godina da se dokaže suprotno sve dok nisu počela obolijevati djeca i žene. 1983. francuski onkolog Luc Montagnier na francuskom institutu Pasteur izolirao je dotad nepoznat virus i prozvao ga retrovirusom HIV, a bolest SIDA. Retrovirusi sadrže RNA umjesto DNA. Do 1996. godine otprilike 22.6 milijuna ljudi bilo je HIV pozitivno, od toga 21.8 milijuna odraslih i oko 830 000 djece.

[uredi] Kako se zaštititi?

Najefikasnija zaštita od zaraze virusom HIV-a je apstinencija od povremenih seksualnih odnosa, odnosno obostrano vjerni partnerski odnos. Zaštititi se može i odgađanjem prvoga seksualnog iskustva.

Korištenje prezervativa (kondoma) u seksualnim odnosima značajno smanjuje vjerojatnost prenošenja spolno prenosivih bolesti. Preporučuje se uporaba kondoma izrađenih od lateksa s prostorom predviđenim za sjemenu tekućinu nakon ejakulacije. Ne preporuča se korištenje pomoćnih lubrikanata poput vazelina i sličnih jer mogu oštetiti kondom pri čemu bi moglo doći do pucanja kondoma, već se preporučuju lubrikanti na vodenoj bazi.

Osobe sklone uzimanju opojnih droga intravenoznim putem trebaju se suzdržavati od djeljenja igle s bilo kime, već isključivo koristiti svoj probor, najbolje jednokratne igle i šprice koje poslije uporabe treba ukloniti u posebne, za to izrađene spremnike.

Postoje neki lijekovi i neke metode liječenja od kojih je jedna od najpoznatijih kombiniranje lijekova sa proteinima i nukleinskim kiselinama koji smanjuju količinu virusa u krvi no već jedna propuštena doza može dovesti do imunosti virusa na lijek. No i ta metoda ima velikih minusa poput proljeva i anemija, a i ne pokazuje se uvijek uspješnom. Neprestano se radi na novim lijekovima i cjepivima no zasad nema formule koja bi mogla garantirati siguran oporavak. Zasad je najvažnije informirati ljude o bolesti i poticanje ponašanja u cilju izbjegavnja mogućih izvora zaraze.

[uredi] HIV se ne prenosi...

Virus HIV-a se ne prenosi društvenim događanjima u svakodnevnom životu poput zajedničkog objeda, druženja, grljenja, ljubljenja, korištenjem istoga posuđa i pribora za jelo. Također se ne prenosi putem insekata (npr. komaraca), slinom ili znojem jer virusa HIV-a u takovim tekućinama nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze.

[uredi] Socijalni problemi

Pokušaji distribucije besplatnih kondoma u školama i davanje mogućnosti otvorenih razgovora o seksualnim problemima propali su u mnogim zemljama jer je bilo rašireno uvjerenje da se tako potiče aktivniji seksualni život u mladih. Slično je i sa dijeljenjem igala gdje se vjerovalo da se time promiče drogiranje. U "nerazvijenim" zemljama malo zna o prirodi bolesti, te se vode "2 rata" zbog kopnice: 1. protiv HIV virusa, a 2. protiv neznanja i predrasuda. Brojne međunarodne organizacije promiču borbu protiv kopnice. Slavne osobe koje su zaražene bore se protiv kopnice i novčano pomažući oboljelima i njihovim obiteljima. Razvoj kopnice ojačao i homoseksualne pokrete u SAD-u jer se u prvoj polovici 80-ih ova bolest smatrala isključivo problemom homoseksualaca.

[uredi] HIV/AIDS u Hrvatskoj - Epidemiologija

AIDS se u Hrvatskoj registrira isključivo unutar grupa povećanog rizika i dominira u grupi homo/biseksualnih muškaraca (46%). Od 1985. godine, kada su prvi HIV pozitivni bolesnici registrirani u Hrvatskoj, do listopada 2004. godine u Hrvatskoj je registrirano 470 osoba s HIV-om, od čega 218 oboljelih od AIDS-a, objavljeno je na stranicama HZJZ-a. U istom je razdoblju 122 oboljelih i umrlo. Epidemiološka situacija u Hrvatskoj još uvelike ovisi o ekspoziciji izvan zemlje, jer je 60% oboljelih ovu infekciju vjerojatno steklo u inozemstvu. Među inficiranim heteroseksualnim muškarcima, njih 92% je ovu infekciju vjerojatno dobilo u inozemstvu.

AIDS se u Hrvatskoj registrira isključivo unutar grupa povećanog rizika i dominira u grupi homo/biseksualnih muškaraca (46%). Visoko rizični heteroseksualni prijenos registrira se kod muškaraca koji imaju česte kontakte s prostitutkama izvan zemlje. Partneri HIV pozitivnih osoba su pretežno žene i to stalni seksualni partneri HIV pozitivnih osoba, najčešće supruge. Od HIV pozitivnih majki troje je djece razvilo AIDS, od ukupno 9 inficiranih na taj način.

Među osobama koje su inficirane heteroseksualnim putem nema adolescenata. Sve osobe inficirane ovim putem starije su od 20 godina.

Od ukupno 14 inficirana bolesnika s hemofilijom, njih 8 je oboljelo od AIDS-a. Svi su ovi pacijenti primali inozemne pripravke iz krvi. Od 1992. godine nije registriran niti jedan HIV pozitivan pacijent iz ove grupe. U Hrvatskoj su ove godine prvi put registrirana dva slučaja HIV infekcije nakon transfuzije domaće krvi. Razlog ovome je dobrovoljno davalaštvo krvi i neznatan rizik od infekcije u općoj populaciji, međutim i uz ovako mali rizik nije moguće u potpunosti isključiti ovu mogućnost. U Hrvatskoj se krv obavezno testira na HIV, a provode se i sve ostale mjere sprečavanja uzimanja krvi od osoba pod povećanim rizikom od HIV infekcije. Prema Nacionalnom programu suzbijanja AIDS-a poštuje se princip samodostatnosti, te se primjenjuje isključivo krv davalaca iz Hrvatske.

U ukupnom broju oboljelih ovisnici o opojnim drogama čine 8,3%. Među svim HIV pozitivnim osobama ova grupa čini 10,4%. Godišnje se prati kretanje HIV infekcije među intravenoznim ovisnicima u Hrvatskoj (prosječno oko 700-800 testiranih). Među ovisnicima o drogama (koje uzimaju intravenskim putem) se postotak inficiranih kreće oko 1%. Ovaj postotak inficiranih u posljednjih 10 godina ne pokazuje trend porasta.

Ukupno je u 2003. godini testirano 194.292 osobe od čega je registrirano 81 HIV pozitivnih bolesnika ili 0,04%. Napominjem da laboratorijski podaci mogu uključiti višekratno testiranje jedne osobe ili testiranje osoba koje su od prije poznate epidemiološkoj službi kao HIV pozitivni. Među dobrovoljnim davaocima krvi registrirane su 4 HIV pozitivne osobe, što čini 0,002% pozitivnih. Od ukupno 869 ovisnika o opojnim drogama, njih 9 ili 1,03% su HIV pozitivni.

Za razliku od nekih europskih zemalja s niskom incidencijom AIDS-a Hrvatska je imala sve preduvjete za rani ulazak HIV infekcije u zemlju (otvorene granice, putovanja naših građana u inozemstvo, rad u inozemstvu, razvijen turizam itd.). Početak javljanja AIDS bolesnika u Hrvatskoj ukazuje na pojavu HIV infekcije u zemlji sredinom 70-ih godina. U to doba još je bila relativno visoka transmisija klasičnih spolno prenosivih bolesti (oko 2000 registriranih bolesnika s gonorejom godišnje). S početkom široke kampanje zdravstveno odgojnih mjera sredinom 80-ih, broj klasičnih spolno prenosivih bolesti intenzivno opada, te doseže sadašnju razinu od 18 oboljelih od gonoreje, te 18 oboljelih od sifilisa u 2003. godini. Oboljelih od spolnih bolesti uzrokovanih klamidijama registrirano je 995 u 2003. godini. Ostale spolno prenosive bolesti koje se u Hrvatskoj obavezno prijavljuju, te indirektni pokazatelji (inflamatorne bolesti zdjelice i dr.) za bolesti koje ne podliježu obaveznoj prijavi, pokazuju ili trend regresije ili stacionarno stanje.

Po podacima Registra za HIV/AIDS, u Hrvatskoj je 2006 godine prijavljeno 39 novih slučajeva zaraze HIV-om, 18 oboljelih od AIDS-a i devet smrti oboljelih osoba

[uredi] Literatura

Dr. sc. O. P. Springer, Dr. sc. B. Pevalek-Kozlina: Biologija 3, udžbenik za treći razred gimnazije

[uredi] Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org../../../k/o/p/Kopnica.html"

Kategorije: Zarazne bolesti | Seksualnost