Katarina Kosača-Kotromanić
Izvor: Wikipedija
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić (1425?, Mostar - 25. listopada 1478, Rim), žena pretposljednjeg bosanskog kralja, proglašena blaženom, članica Franjevačkog svjetovnog reda.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Katarina Kosača-Kotromanić je rođena u Blagaju pored Mostara od majke Jelene i oca Stjepana Kosače, koji je 20. siječnja 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Friedrich-a III. nazvan "Herzog"-om, što na njemačkom jeziku znači "vojvoda". Stjepan Kosača je pak već i prije te povelje imao titulu Vojvode Humske zemlje. Njemu se međutim svidio njemački naziv titule vojvoda, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u pohrvaćenu obliku "herceg". Odatle i potječe novi naziv Humske zemlje Hercegovina.
[uredi] Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem
Herceg Stjepan se borio za stabilnost Humske zemlje, pa je zbog turskih osvajačkih prijetnji s istoka održavao prijateljske odnose s rodom bosanskih kraljeva Kotromanića. Iz tih odnosa se javila simpatija, zatim ljubav i na koncu brak njegove kćerke, mlade princeze Katarine Kosača i uglednog princa Stjepana Tomaša Kotromanića. Tim brakom su Hercegovina i Bosna bile čvrsto zagrljene i ujedinjene. Bile su odlučne braniti svoju vjeru i svoje potomke. Princ Stjepan Tomaš Kotromanić je postao kralj Bosne i Hercegovine i s kraljicom Katarinom je imao troje djece: Šimuna, Katarinu i treće dijete o kojemu se gotovo ništa ne zna. Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš umire 1461., a nasljeđuje ga njegov sin iz prethodnog braka Stjepan Tomašević. Kraljici Katarini je data titula kraljice majke i nastavila je živjeti na kraljevskom dvoru.
[uredi] Tursko osvajanje i bijeg
Turske osvajačke sile su nadirale s istoka i Kralj je slavno okončao svoj život braneći Bosnu. Djeca Šimun i Katarina su pali u tursko zarobljeništvo. Kraljica je uspjela izbjeći smrtnu pogibao i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu Zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, Kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti "radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere".
[uredi] Oporuka
Njezinu djecu Šimuna i Katarinu su oteli Turci i nasilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi, poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je umrla putem i pokopana je po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe. Šimun je na sultanovom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije je ostvario značajnu vojnu karijeru u Osmanlijskom carstvu. U povijesti je ostao zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala, kako svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uvjetom, da se vrate vjeri svojih pradjedova, katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
[uredi] Smrt
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić je umrla 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglasena blaženom.
[uredi] Katarina kao narodna junakinja
Katarina je među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme, kazivanja i legende. Žene u kraju Kraljeve Sutjeske i danas se pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom. Legenda kaže da je upravo Katarina seoske žene u Kraljevoj Sutjesci naučila vesti takve rupce.
Katarina je kroz stoljeća postala simbol stradanja hrvatskog naroda u BiH pred Osmanlijama. Njezin blagdan, 25. listopada, svečano se obilježava na ruševinama kraljevskog grada Bobovca, gdje je ona upravo stolovala kao kraljica svog puka, koji je se i danas rado sjeća.
