Jean-Paul Sartre
Izvor: Wikipedija
Jean-Paul Sartre (Pariz, 21. lipnja 1905. - Pariz, 15. travnja 1980.), francuski književnik i filozof
U filozofiji glavni predstavnik egzistencijalista. Napisao je romane, drame i velik broj eseja, a ogledao se i kao filmski scenarist. Nakon Drugog svjetskog rata postao je slavan i u međunarodnim razmjerima. Prema Sartreovom uvjerenju ništa se ne događa preko groba, ljudska drama počinje i završava ovdje na zemlji ("Pakao to su drugi"). Najboljim prikazom egzistencijalizma smatra se njegova drama "Iza zatvorenih vrata".
Sartre je ipak pokušao naći izlaz iz egzistenicijalne tjeskobe i očaja. Smatrao je da je čovjek potpuno sam, bez božanskog tutora i stoga apsolutno slobodan da svoj život učini očajnim ili radosnim. Iz takvog poimanja slobode rađa se osjećaj odgovornosti i nužnost izbora djelovanja. Upravo u toj slobodi Sartre vidi smisao ljudskog postojanja. Godine 1964. odbio je primiti Nobelovu nagradu za književnost.
[uredi] Bitak i ništa
Sartreovo prvo filozofsko djelo je "Bitak i ništa" (L'Etre et le neant, 1943). On tu razlikuje "Bitak po sebi"/pour soi i "Bitak za sebe"/en-soi ("Biće po sebi" i "Biće za sebe"). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.
Sartre je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali da je nemoćan u odnosu na svijet - sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna ,savršena, bezrazložnost.
[uredi] Egzistencijalizam je humanizam
U svom drugom djelu "Egzistencijalizam kao humanizam" (L'Existentialisme est un humanisme, 1946) Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da "egzistirati" znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga:
- Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i definira sebe kasnije
Smatrao je da je suvremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini - ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom:
- Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj
[uredi] Djela
- Mučnina (La nausée, 1938.)
- Zid (Le mur, 1939.)
- Muhe (Les mouches, 1943.)
- Bitak i ništavilo (L'être et le néant, 1943.)
- Iza zatvorenih vrata (Huis-clos, 1944.)
- Egzistencijalizam je humanizam (L'Existentialisme est un humanisme, 1946.)
- Obzirna bludnica (La putain respectueuse, 1946.)
- Putovi slobode (Les Chemins de la liberté, 1945.-49.)
- Prljave ruke (Les mains sales, 1948.)
- Đavo i dobri bog (Le diable et le bon dieu, 1951.)
- Zatočenici iz Altone (Les séquestrés d'Altona, 1959.)
- Riječi (Les mots, 1964.)
