Grčka umjetnost

Izvor: Wikipedija

Pretpostavlja se da su se u drugom tisućljeću pr. Kr. stala na grčko tlo doseljavati sa sjevera plemena Jonjana i Ahejaca koja su zavladala čitavim podrucjem na kopnu i otocima. Malo kasnije pojavljuje se i pleme Dorana. Svi zajedno nazivaju se Helenima. Nazive Grk i grčki poprimili su kasnije od Rimljana koji su imenom jednog plemena nazvali sve Helene da su Grci.

Grčka umjetnost smatra se kulturnim čudom čovječanstva jer se mediteranska umjetnost, a tako i cjelokupna europska umjetnost, zasniva na grčkoj umjetnosti. Grčku kulturu dijelimo na nekoliko razdoblja:

• Arhajska kultura: od dolaska Grka 1100. pa do 500. godine pr. Kr.
• Klasična kultura: od 500. do 323. godine pr. Krista, tj. od perzijskih ratova pa do smrti Aleksandra Velikoga.
• Helenistička kultura: od 323. do 30. godine pr. Kr.

Grčka umjetnost obuhvaća umjetnost koja je nastala na području grčkog kopna, Jonskih otoka, Male Azije i Južne Italije. Razvoj grčke umjetnosti se dijeli kronološki na više stilova:

• Protogeometrijski stil
• Geometrijski stil
• Arhaika
• Strogi stil
• Klasika
• Helenizam

[uredi] Arhitektura

Urbani život u Grčkoj odvijao se u gradovima koji medu sobom nisu toliko bili povezani nego su to ujedno bile državice na principu: grad-država. Izvan gradske stambene sredine okupljali su se i na mjesta kao što su proročka mjesta, mjesta za sportske igre, lječilišta. Takva mjesta dala su stambenom dijelu grada duhovni karakter. Glavni grčki grad Atena sastajao se od dva centra: Akropola- sakralni centar i agom - administarativni i društveni centar. Akropola (akropolis =gornji gradi) je opći naziv za utvrđeni dio grčkog grada koji se nalazio na uzvisini. Agora (agora = trg, sastajalište, javno mjesto, zborište) je četverokutni trg okružen nizom zgrada. Uz agoru je nastao administrativni i društveni dio grada: stoa i buleuterion. Stoa (stoa =trijem, hodnik) je natkriveni prostor koji je s jedne strane bio otvoren stupovima a služio je za sakupljanje građana, za sudske rasprave, za filozofske razgovore. Buleuterion (buleuterion =vijećnica) je gradska vijećnica. Sve glavne ulice grada, koje su polazile od gradskih vrata, ulijevale su se u agoru a jedna je od agore vodila do akropole.

Grčki hram

U grčkoj arhitekturi najvažnija zgada bio je hram. Hram je redovito bio posvecen jednom božanstvu. Građen je od mramora. Svod i krov bili su od drveta. Glavni konstruktivni elementi grčkog hrama su: stup i zid. Osobito je stup značajan za grčku arhitekturu jer prema njegovom izgledu, možemo govoriti u kojem su stilu izgrađeni hramovi. Stup je okomiti nosač tereta. Sastoji se od tri dijela: podnožje, trup, kapitel. Rijetko je napravljen od jednog komada nego se cilindrični valjci nadostavljaju jedan na drugi s gotovo neprimjetnim sastaveima. Širina stupa, osobito širina pri dnu, određuje i sve ostale mjere u hramu - ona je modul, mjera. Stup nije gladak. U njegovu vertikalu urezani su uzdužni plitki žljebovi koje nazivamo kanelurama (franc. cannelle, cannelure = cijev, žlijeb) ili kanelirima. Stup redovito počiva na podnožju iz kojega se izdiže trup stupa a završava s kapitelom ili glavicom stupa (lat. capitulum = glavica). Grci su stvorili tri različita tipa stupova i po tome razlikujemo i njihove stilove: dorski, jonski stup i korintski stup. (za više pogledaj pod: Dorski stup, Jonski stup, Korintski stup)

[uredi] Kiparstvo

Glavni članak: Grčko kiparstvo

Grčko kiparstvo se može podijeliti na dva načina kiparskog djelovanja: arhitektonsko kiparstvo i slobodno kiparstvo. Arhitektonsko kiparstvo, redovito reljefno, sastavni je dio arhitekture jer je vezano uz arhitekturu. Slobodno kiparstvo nije vezano za prostor jer je kip tako izrađen da stoji slobodno u prostoru. Grčko kiparstvo se također dijeli po vremenskim razdobljima, tako da razlikujemo:

• Arhajsko ili rano kiparstvo,
• Klasično kiparstvo i
• Helenističko kiparstvo.

[uredi] Slikarstvo

Doprinos grčkog slikarstva općoj kulturi je nemoguće prikazati jer je vrlo malo djela sačuvano. Grčko slikarstvo promatramo kroz oslikavanje glinenih vaza. Još od prapovijesti na grčkom tlu izrađivalo se raznovrsno glineno posuđe, a kod Helena se razvilo u pravu industriju visokih kvaliteta koja je cvala osobito u Korintu i Ateni. Grčke vaze sačuvane su u mnogobrojnim varijantama: plitke i visoke, s podnošcima, s dršcima, širokih i uskih otvora, dužih i kraćih vratova... Od gline su pravili ne samo vaze nego i zdjele, tanjure, šalice, plitice, čaše, boce, bočice za mirise, vrčeve, amfore...

Najstariji način oslikavanja lončarskih proizvoda sastojao se od linearnih ukrasa, što u vodoravnim linijama teku oko oblog tijela posude. Taj se nacin zove geometrijski stil. Krajem 8. stoljeća pr. Kr. već se na posudama prikazuje ljudski i životinjski likovi, ali samo kao stilizirane figure. Slikanje se izvodi crnom bojom na žućkastoj i ružičastoj podlozi pečeme gline. Postepeno se dolazi do naturalističkog prikazivanja ljudskih likova u različitim položajima i radnjama. Redovito su to prizori iz mitologije, oslikavaju se legende o herojima, pa i prizori iz svakodnevnog života. Slobodni prostor oko figura ispunjava se različitim ornamentima. To je stil crnih figura. Na prijelazu iz 4.u 5. stoljeće pr.Kr. nastaje novi način oslikavanja vaza tako da se čitava površina pokriva crnim namazom, a likovi se ne bojaju pa ostaju rumenkaste boje u naravnom tonu pečene gline. To je stil crvenih figura. Zanimljivo je napomenuti da su pojedini slikari vaza, svjesni umjetničke vrijednosti, na svoja djela stavljali potpise tako da se zna više takvih slikarkih majstora.