Filippo Inzaghi
Izvor: Wikipedija
 |
||
| Osobne informacije | ||
|---|---|---|
| Puno ime | Filippo Inzaghi | |
| Datum rođenja | 9. kolovoz 1973. | |
| Mjesto rođenja | Piacenza, Italija  |
|
| Datum smrti | ||
| Mjesto smrti | , | |
| Visina | 181 cm | |
| Nadimak | Pippo, Superpippo | |
| Informacije o klubu | ||
| Trenutni klub | AC Milan  |
|
| Broj u klubu | 9 | |
| Pozicija | napadač | |
| Juniorski klubovi | ||
| Profesionalni klubovi* | ||
| Godina | Klub | Nastupi (golova) |
| 1991.-1992. 1992.-1993. 1993.-1994. 1994.-1995. 1995.-1996. 1996.-1997. 1997.-2001. 2001.- |
Piacenza FC Albinoleffe Hellas Verona Piacenza FC AC Parma Atalanta BC Juventus AC Milan |
2(0) 21(13) 36(13) 37(15) 15(2) 33(24) 120(57) 75(30) |
| Reprezentacija | ||
| 1997. - | Italija | 50(25) |
| Trenirani klubovi | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
||
Filippo "Superpippo" Inzaghi (Piacenza, 9. kolovoza 1973. -), talijanski nogometaš, devetka AC Milana
Filippo Inzaghi stariji je brat slabije poznatog Simonea Inzaghija, također profesionalnog nogometaša. Filippo je u karijeri često mijenjao klubove, zadržavši se u dulje vrijeme tek u onim velikim. Od 1991. do 1997. 6 se puta selio iz kluba u klub, promijenivši 5 klubova iz 1., 2. i 3. lige. Dulje je vrijeme proveo u Juventusu ( 4 godine ), te u Milanu ( trenutno 5 godina ). U reprezentaciji je dostigao brojku od 50 nastupa, te sudjelovao na SP-u 2006. kad je postao svjetski prvak.
Krenuo je sa nogometom u rodnoj Piacenzi, odigrao je tek 2 utakmice prije posudbe u Leffe gdje je u 3. ligi postigao 13 pogodaka u 21 utakmici. Sezonu nakon otišao je u Hellas Verona, zabivši opet 13 golova, no ovaj put u 36 utakmica, iako u ligi više. Potom se vratio u Piacenzu gdje je ovaj put bio u prvom planu, i tada je postigao 15 golova u 37 utakmica. Preselio se potom u Parmu čime je prvi put zaigrao u Seriji A. Tamo se nije proslavio postigavši tek 2 pogotka u 15 utakmica. Parma ga nije zadržala, no, on je ostao u elitnoj talijanskoj ligi, te sa 24 pogotka za Atalantu bio najbolji strijelac i najbolji mladi igrač lige. Uslijedio je potom veliki transfer u Lippijevu Staru damu. Tamo je proveo 4 godine igrajući u napadu sa Alessandrom Del Pierom . U 120 utakmica zabio je 57 puta. Sezone 1997/98 postao je prvak Italije i doprvak Europe. Dolaskom Davida Trezegueta izgubio je mjesto u 1. postavi, te preselio na San Siro. Prvi dio sezone kao Rossoner proveo je ozlijeđen, no, odmah je po povratku u duetu sa Ševčenkom igrao sjajno. U crno-crvenom dresu postao je najbolji talijanski strijelac u europskim natjecanjima, prestigavši Alessandra Altobellija. U Milanu je osvojio još jedan Scudetto, Ligu prvaka, Talijanski superkup, Europski superkup i Talijanski kup.
U reprezentaciji je debitirao 8. lipnja 1997. protiv Brazila.Od tad je postigao 22 gola u 50 utakmica i time je 10. strijelac trenutnih svijetskih prvaka u povijesti. Nastupio je na SP-u 98., EP-u 2000., te na SP-u 2002.. Na EURO u Portugal nije išao, no, zbog ozlijede Christiana Vierija uspio se probiti do SP-a u Njemačkoj gdje je bio jedan o strijelaca zlatne talijanske momčadi.
Kao napadač nije neki razarač obrana, niti toliko brz i precizan. Specifična je vrsta pravog i klasičnog centarfora koji cijelu utakmicu ne treba imati niti jedan kontakt s loptom, da bi potom jednim sjajnim postavljanjem ili kažnjavanjem protivničke obrane promijenio rezultat. Zvali su ga stalno majstorom kaznenog prostora, u kojem je bio naširoko poznat kao veliki simulator. Ta mu je gluma dobro išla. Isprva je to išlo odlično, dok mu više nitko nije htio povjerovati. Također je dobar u ulaženju u zaleđa. Nije rjetkost da bude ispred protivničke obrane više puta na utakmici. Jednom ga je za magazin FourFourTwo legendarni Paolo Rossi usporedio sa samim sobom, tvrdeći da je strpljiv, snalažljiv, te uvijek koncentriran na utakmicu.
Nadimak Superpippo, ili Superpippo Inzagol dobio je od navijača za vrijeme svojih najvećih golgeterskih dana. Ta riječ Superpippo označava crtanog junaka Super Šilju.
 |
Sastav Italije - Svjetsko prvenstvo 2006. | |
|---|---|---|
|
1 Buffon | 2 Zaccardo | 3 Grosso | 4 De Rossi | 5 Cannavaro | 6 Barzagli | 7 Del Piero | 8 Gattuso | 9 Toni | 10 Totti | 11 Gilardino | 12 Peruzzi | 13 Nesta | 14 Amelia | 15 Iaquinta | 16 Camoranesi | 17 Barone | 18 Inzaghi | 19 Zambrotta | 20 Perrotta | 21 Pirlo | 22 Oddo | 23 Materazzi Izbornik: Marcello Lippi |
||
