Ernestinovo

Izvor: Wikipedija

Ernestinovo Slika:Ernestinovo (grb).gif
Županija	Osječko-baranjska
Broj stanovnika (2001.)	2.225
Površina	km ²
Naselja u sastavu općine
Načelnik općine	Matija Greif

Ernestinovo je općina u Hrvatskoj.

Sadržaj

1 Zemljopis
2 Stanovništvo
3 Uprava
4 Povijest
5 Domovinski rat
6 Gospodarstvo
7 Slavni ljudi
8 Spomenici i znamenitosti
9 Obrazovanje
10 Kultura
11 Sport
12 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

[uredi] Stanovništvo

1991.g. Ernestinovo je brojalo 1495 stanovnika, a nakon Domovinskog rata (prema popisu 2001.g.) broji 1005 st.; dakle 490 ljudi ili 30 % manje. Sjedište je Općine u kojoj je i Laslovo. U župi evidentirano 800 vjernika katolika.

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Ernestinovo, danas općinsko mjesto u Osječko-baransjkoj županiji. Začeci sežu do 1865. godine. Tada je to bilo močvarno zemljište. Bačka je u to vrijeme bila prenapučena Dunavskim švabama. Te su godine veleposjenici Klein i Eisner kupili gospodarsko dobro na kojem počiva današnje mjesto. Iz Bačke su naselili 53 obitelji dunavskih Švaba. Svakoj obitelji je sagrađena kuća, dobila je vrt i 8 joha zemlje. Naselje je dobilo ime po gospodarici posjeda, gospođi Ernestini Klein "Ernenstinenhof".

Mjesto se uz dosta teškoća (suše 1866.-1869., poplave 1870.-1873.-, kolera 1871.) postupno razvija i 1922. godine se formira limena glazba, 1924. godine dobrovoljno vatrogasno društvo, 1926. godine savez čitatelja. Misa se služi u "Kući molitve", jer u selu nema crkve.

Na žalost, najveći dio stanovnika švapskog mjesta krajem 1944. godine napušta mjesto uslijed progona od partizana i Rusa, te ostaje samo četdesetak obitelji, kojih je većina deportirana u logor u Valpovu. U napuštene kuće dolaze kolonizirane obitelji iz Dolca Donjeg, Kninske zagore i okolice Donjeg Lapca.

[uredi] Domovinski rat

Mjesto Ernestinovo je u ovom ratu pretpjelo velika razaranja, s mnogo poginulih i nestalih osoba. Najgore je ipak prošla crkva, tek sagrađena 1978. g., bila je gotovo potpuno razorena. Ono što su mještani uz pomoć mnogih darovatelja iz Australije mukotrpno gradili, u jednom danu pretvoreno je u pepeo. Uništena su umjetnička djela kipara naivaca iz ernestinovačke kolonije što su kroz niz godina poklonili crkvi. Ostali su samo goli zidovi koji danas vape za obnovom. Crkva je naš drugi dom u kojem svaki vjernik može naći nešto za sebe. Kao Crkva, potrebni smo duhovne obnove, ali bez crkvene zgrade to je nemoguće ostvariti. I mi želimo u svom Ernestinovu imati ponovno svoju crkvu - dom molitve, mira i ljubavi. Svaki prilog bilo kojeg dobronamernog čovjeka nama bi puno pomogao. Zato, ako imate u sebi taj osjećaj, ugradite barem jednu ciglu u našu crkvu.