Bečki njemački

Izvor: Wikipedija

Bečki njemački je istočno središnje austro-bavarsko narječje kojim se uglavnom govori u austrijskom glavnom gradu, Beču. Već u Dolnjoj Austriji, austrijskoj saveznoj pokrajini koja okruživa Beč, brojni izrazi iz ovog narječja se ne koriste, dok dalje prema zapadu ih se često uopće i ne razumije.

Bečki njemački treba razlikovati od austrijskog oblika književnog njemačkog i inih oblika austrijskog njemačkog.

[uredi] Gramatika i fonologija

Gramatika i fonologija bečkog njemačkog je većinom istovjetna s inim austro-bavarskim narječjima, ali ima njekih razlika, kao što su:

izočnost genitiva
uporaba prijedloga ohne (u prijevodu: bez) sa dativom umjesto sa akuzativom
u slučajima gdje ina austro-bavarska narječja zamjenjuju književno njemački ei sa oa, bečki rabi dugo a.(primjerice, književno njemački zwei (=dva), općenito austro-bavarsko zwoa, bečki zwa).
u slučajima gdje ei nije zamijenjeno sa oa u austro-bavarskom (primjerice, drei (=tri) ), obično ga se izgovara s dugim otvorenim e (slično izgovoranjem ä u dijelima Njemačke).
tvrde suglasnike (posebice t i p) se izgovara kao meke - v se često izgovara kao mekše w.
u narječju radničke klase, izgovor slova l odražava češki izgovor. Ovo je poznato kao Meidlingersko L, prema Meidlingu, radničkoj četvrti.

[uredi] Rječnik

Bečki rječnik pokaziva osebujna svojstva. Zadržao je brojne srednjegornjonjemačke i katkad čak starogornjonjemačke korijene. Nadalje, integrirao je brojne izraze iz jezika inih naroda, posebice iz inih dijela bivše Habsburške monarhije, kojima je Beč bio glavnim gradom koncem 19. i početkom 20. stoljeća.

Prijeslov bečkog narječja nije standardiziran. Stoga, oznaka izgovora nije potpuna:

Primjeri:

iz starogornjonjemačkog:
- Zähnd (književno njemački Zähne, od zand) (hrvatski:zubi)
- Hemad (Hemd, od hemidi) (hrvatski:majica)

iz srednjegornjonjemačkog:
- Greißler (=piljar, od griuzel - umanjenica od Gruz=žito)
- Baaz (=ljigava masa, od batzen=ljepljiv)
- si ohfrettn (=boriti se, od vretten)

iz židovskog i jidiša:
- Masl (=sreća, od masol)
- Hawara (=prijatelj, drug, od chavver)
- Gannef (=varalica, od ganab)
- Beisl (=bar, pub, od bajser)

iz češkog:
- Motschga (=neukusna kaša, od mocka=ostatak u cijevi ili macka=umak, juha)
- Pfrnak (=nosina)

iz mađarskog:
- Maschekseitn (=druga strana, od másik)
- Gattihosn (=duge gaće, od gatya, =hlače)

iz talijanskog:
- Gspusi (=prijateljica, od sposa=mlada)
- Gstanzl (=dijel šaljive pjesme, od stanza)

iz francuskog:
- Trottoa (=pločnik, od trottoir)
- Lawua (=umivaonik, od lavoir)
- Loschi (od logis)

[uredi] Književnost i uporaba

Najpoznatiji pjesnici koji pišu na bečkom narječju su Wolfgang Teuschl, najviše poznat po svojem prijevodu Gospela na bečki (Da Jesus und seine Hawara, (hrvatski: Isus i njegova ekipa)) i H.C. Artmann (med ana schwoazzn dintn, (hrvatski: Crnom tintom). H.C. Artmann i Willi Resetarits (Dr. Kurt Ostbahn) su preveli tri svezka Asterixa na bečki.

U bližoj prošlosti, bečki se malo "osuo" u određenom stupnju, zbog rastućeg utjecaja književnog njemačkog jezika (djelomice i zbog utjecaja dalekovidnice). Od ovog se razvila inačica književnog njemačkog jezika s bečkim naglaskom, kojom obično govore mlađi, visokoobrazovaniji bečki stanovnici.