Alžir

Izvor: Wikipedija

Alžirska Narodna Demokratska Republika
الجمهورية الجزائرية الديمقراطية الشعبية
(Al-Džumhūrīyâ al-Džazā'irīyâ ad-Dīmuqrāṭīyâ aš-Šaʿbīyâ)

(Zastava) (Grb)
Geslo: Revolucija od naroda i za narod
Himna: Kassaman
Službeni jezik:	arapski i berberski
Glavni grad:	Alžir
Predsjednik:	Abdelaziz Bouteflika
Predsjednik Vlade:	Ahmed Ouyahia
Površina:  - ukupno:  - % vode:	11. po veličini 2.381.740 km² 0%
Stanovništvo:  - ukupno (2002.):  - Gustoća:	34. po veličini 32.818.500 13,3/km²
Neovisnost:	Od Francuske 5. srpnja 1962.
Valuta:	alžirski dinar (100 centima)
Vremenska zona:	UTC +1
Internetski nastavak:	.dz
Pozivni broj:	+213

Za glavni grad Alžira, vidi Alžir (grad)

Alžir, službeno Alžirska Narodna Demokratska Republika je država u sjevernoj Africi, druga zemlja po veličini na afričkom kontinentu (nakon Sudana). Na sjeveru izlazi na Sredozemno more. Graniči na sjeveroistoku s Tunisom, na istoku s Libijom, na jugoistoku s Nigerom, na jugozapadu s Malijem i Mauritanijom te na zapadu s Marokom i Zapadnom Saharom.

Sadržaj 1 Zemljopis 2 Povijest 3 Stanovništvo 4 Promet 4.1 Gospodarstvo

[uredi] Zemljopis

Zemljopisne regije Alžira paralelne su s obalom Sredozemlja. Duž obale, u regiji Tell izmjenjuju se brdovita područja i doline u kojima se nalazi većina plodne zemlje i gdje živi glavnina stanovništva. Dublje u unutrašnjosti su Visoki platoi koji su zbog manjka oborina nepogodni za poljoprivredu. S juga ih obrubljuje Saharski Atlas, planinski lanac koji odvaja sjever zemlje od Saharske pustinje.

Rijetko naseljena i neplodna Sahara zauzima više od 90% alžirskog teritorija. Važna je prvenstveno zbog bogatih nalazišta nafte i zemnog plina. Na jugoistoku prelazi u Hoggarske planine u kojima se nalazi najviši vrh zemlje, 2.918 m visoki Tahat.

[uredi] Povijest

Prvi poznati stanovnici ovog područja preci su današnjih Berbera koji su pri kraju drugog i tijekom prvog tisućljeća prije Krista došli u dodir s pomorskim silama tadašnjeg Mediterana, prvo Feničanima, a onda i Rimljanima koji su u 1. stoljeću pr. Kr. nakon dugog razdoblja suradnje i vazalskih odnosa pokorili berbersku kraljevinu Numidiju i učinili je svojom provincijom.

Arapska osvajanja i s njima povezana arabizacija te islamizacija u razdoblju od kraja 7. stoljeća imali su odlučujući utjecaj na oblikovanje današnjeg Alžira. Na području sjeverozapadne Afrike koju su Arapi nazvali Magreb niklo je nekoliko samostalnih dinastija među kojima se ističu Fatimidi koji su u 10. i 11. stoljeću osvojili Egipat i osnovali Kairo, te Almoravidi i Almohidi koji su na vrhuncu (krajem 11. odnosno početkom 12. stoljeća) vladali većim dijelom sjeverne Afrike i južnim Iberskim poluotokom.

Na početku 16. stoljeća područje Alžira osvojile su snage Osmanskog Carstva pod vodstvom Hair ad-Dina (Hajrudina) Barbarosse. U sljedeća četiri stoljeća Alžir je u okviru Carstva uživao značajan stupanj autonomije, a većina državnih prihoda potjecala je od piratske aktivnosti na zapadnom Sredozemlju i trgovine robljem.

Francuska je 1830. osvojila Alžir i četiri ga godine poslije proglasila svojom kolonijom, ali se ubrzo suočila s otporom arapskog stanovništva pod vodstvom Abd al-Qadira koji je u dugotrajnom gerilskom ratu uspio držati pod kontrolom značajna područja zapadnog Alžira, sve dok 1846. nije konačno poražen. Tijekom 19. stoljeća u Alžir se, s potporom francuske vlade, uselio velik broj imigranata, zvanih colon iz matice i drugih europskih zemalja. Kolonisti su unaprijedili gospodarstvo Alžira razvijajući komercijalnu poljoprivredu, ali muslimansko stanovništvo je u tom procesu uglavnom marginalizirano i većina ih je ostala siromašna, te je ponuda punog državljanstva u zamjenu za prihvaćanje francuskih običaja i zakona uglavnom bojkotirana.

Poslije prvog svjetskog rata muslimani su se počeli politički organizirati u sve većem broju i ubrzo su se pojavili prvi zahtjevi za autonomijom, pa i neovisnošću. Put prema neovisnosti kompliciralo je žestoko protivljenje kolonista čiji su stavovi bili radikalniji od većine francuskih vlada. Sukob dviju skupina stanovništva ubrzo je prerastao u gerilski rat s povremenim terorističkim akcijama protiv civilnog stanovništva koje bi često potaknule cikluse osvete. Najpoznatiji ovakav incident zbio se u blizini gradića Philippeville u kolovozu 1955. kada su snage povezane s alžirskim Frontom nacionalnog oslobođenja (FLN) ubile 123 kolonista, među kojima su bili i starci i djeca, poslije čega je u odmazdi ubijeno između 1.200 i 12.000 muslimana.

Po povratku generala de Gaullea na vlast u Francuskoj 1958. postalo je jasno da je neovisnost Alžira neizbježna. Unatoč protivljenju konzervativnih krugova u vojsci i politici, nakon provedenih referenduma u Alžiru i Francuskoj Alžir je proglašen neovisnim 3. srpnja 1962. Gotovo svi kolonisti i njihovi arapski pristaše (13% stanovništva) napustili su u sljedećih nekoliko mjeseci zemlju.

Nakon neovisnosti Alžirom su vladali političari povezani s FLN-om i vojskom, s politikom koja je bila kombinacija umjerenog socijalizma i arapskog nacionalizma. U osamdesetima je zbog pogoršanja stanja gospodarstva i rastuće nezaposlenosti vlada bila prisiljena na ustupke dvjema najvećim oporbenim skupinama – islamistima i manjinskim Berberima.

Novi ustav, donesen u veljači 1989. omogućio je osnivanje političkih stranaka i slobodne izbore. Na lokalnim izborima 1990. najviše je glasova dobio Islamski front spasa (FIS, Front Islamique du Salut) koji je zastupao stvaranje islamske države. Kada je u prvom krugu izbora za Narodnu skupštinu u prosincu 1991. Front osvojio 188 od 430 mjesta izborni je proces zaustavljen vojnom intervencijom. Alžir je ubrzo potonuo u građanski rat s čestim masakrima civilnog stanovništva koji su se obično dovodili u vezu s radikalnim frakcijama islamista. Prema nekim Vladinim procjenama u sukobu je život izgubilo više od 100.000 ljudi. Nakon 1998. mnogi su gerilci položili oružje, međutim povremeni napadi terorista se nastavljaju.

[uredi] Stanovništvo

Većina stanovništva govori arapskim odnosno njegovim lokalnim dijalektom. Oko 20% stanovnika govori berberskim i njeguje zasebni berberski identitet. Francuski je u širokoj upotrebi kao drugi jezik, osobito u upravi i visokom obrazovanju. Vjeroispovijed gotovo svih Alžiraca je sunitski Islam koji je i državna religija.

[uredi] Promet

Značajnije luke za međunarodni promet su morske luke Alžir, Annaba (glavna luka za izvoz minerala), Arzew, Béjaïa, Djendjene, Ghazaouet, Jijel, Mers el Kebir, Mostaganem, Oran i Skikda.

[uredi] Gospodarstvo

Proizvodnja nafte i zemnog plina glavna je gospodarska grana i ostvaruje 30% BDP-a, 60% proračunskih prihoda i 95% izvoznih prihoda. U tijeku su opsežne gospodarske reforme koje uključuju privatizaciju državnih poduzeća i liberalizaciju trgovine, za sada s ograničenim uspjehom. BDP je u 2004. bio 6.600 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Države u Africi

Alžir | Angola | Benin | Bjelokosna Obala | Bocvana | Burkina Faso | Burundi | Čad | Džibuti | Egipat | Ekvatorska Gvineja | Eritreja | Etiopija | Gabon | Gambija | Gana | Gvineja | Gvineja Bisau | Južnoafrička Republika | Kamerun | Kenija | Komori | Demokratska Republika Kongo | Republika Kongo | Lesoto | Liberija | Libija | Madagaskar | Malavi | Mali | Mauricijus | Mauretanija | Maroko | Mozambik | Namibija | Niger | Nigerija | Ruanda | Sejšeli | Senegal | Sijera Leone | Somalija | Srednjoafrička Republika | Sudan | Svazi | Sveti Toma i Princip | Tanzanija | Togo | Tunis | Uganda | Zambija | Zelenortska Republika | Zimbabve

Teritoriji: Kanari | Mayotte | Reunion | Sveta Helena | Zapadna Sahara

Nedovršeni članak Alžir koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.