4 Vesta

Izvor: Wikipedija

**4 Vesta**
Otkriće

Otkrio:	Heinrich Wilhelm Olbers
Datum otkrića	29. ožujka 1807.
Mjesto otkrića	...
Privremena oznaka	-
Kategorija	Glavni asteroidni pojas (obitelj Vesta)
Orbitalni elementi Epoha 14. srpnja 2004. (JD 2453200.5)
Ekscentricitet (e)	0.089
Velika poluos (a)	353.323 Gm (2.362 AJ)
Perihel (q)	321.956 Gm (2.152 AJ)
Afel (Q)	384.689 Gm (2.571 AJ)
Orbitalni period (P)	1325.768 d (3.63 a)
Prosječna orbitalna brzina	19.38 km/s
Inklinacija (i)	7.133°
Longituda uzlaznog čvora (Ω)	103.936°
Argument perihela (ω)	150.271°
Srednja anomalija (M)	69.905°
Fizičke osobine
Dimenzije	578×560×458 km
Masa	2.701×10²⁰ kg
Gustoća	5.0 g/cm³
Gravitacija na površini	0.30 m/s²
Brzina oslobađanja	0.39 km/s
Period rotacije	0.2226 d
Spektralna klasa	Asteroidi V-tipa
Apsolutna magnituda	3.20
Albedo	0.423
Prosječna površinska temperatura	~162 K

4 Vesta je treći najveći asteroid u Glavnom asteroidnom pojasu, promjera izmedju 3468 i 530 km. Dimenzije Veste u kombinaciji s njenom neobično svijetlom površinom čine Vestu najsvijetlijim asteroidom. Vesta je, ujedno, jedini asteroid koji se (povremeno) može, uz zenitnu graničnu magnitudu od 6.5, golim okom vidjeti sa Zemlje.

[uredi] Otkriće

Usporedba dimenzija Mjeseca (veliki krug) i prvih 10 asteroida. Vesta je 4. s lijeva.

Vestu je 29. ožujka 1807. otkrio njemački astronom Heinrich Wilhelm Olbers. Olbers je prepustio poznatom matematičaru Gaussu da odabere ime za asteorid, pa je Gauss asteroid nazvao po Vesti, rimskoj božici doma i srca. Nakon otkrića Veste 1807. godine, čak je 38 godina proteklo do otkrića slijedećeg (5 Astraea) asteroida.

[uredi] Fizičke karatkteristike

Vesta je, u ranoj fazi Sunčevog sustava, bila dovoljno vruća da omogući topljenje svoje unutrašnjosti, pa se je Vesta prošla kroz proces planetne diferencijacije. Vesta vjerojatno ima slojevitu strukturu: metalnu jezgru od željeza i nikla te olivinski omotač. Kora asteroida je bazaltna stijena stvorena tokovima lave tijekom, vjeruje se, kratkog perioda vulkanske aktivnosti. Bazaltna kora čini Vestu različitom od svih ostalih asteroida i srodnom terestričkim planetima koji su pretrpjeli slične geološke procese.

4 Vesta i 1 Ceres u usporedbi sa Mjesecom

No, čini se da Vesta nije uvijek bila jedinstvena. Vjeruje se da je u vrijeme stvaranja Sunčevog sustava postojalo na desetke ovakvih planetezimala, ali su se ostala slična tijela usljed sudara rasula u manje asteroide okupljene u Hirajamine obitelji. Vjeruje se da su od jezgri ovih tijela nastali, metalni meteoridi od željeza i nikla nastali, dok su od krhotina omotača i kore vjerojatno nastali kameni meteoridi.

No, iako je preživjela period bombardiranja, ni Vesta nije ostala pošteđena udara, čemu svjedoči veliki krater koji je 1996. snimio HST. promjr kratera se procjenjuje na oko 430 km, a vjeruje se da je star oko milijardu godina. Udar koji je stvario ovaj krater vjerojatno je u svemir izbacio krhotine koji čine grupu asteroida V-tipa (tzv. Vestoidi).

Za asteroid 1929 Kollaa je 2001. godine utvrđeno ne samo da je nekad bio dio Veste nego čak i sloj u kori Veste iz kojeg potječe.

Efekt Yarkovskog, zajedno s preturbacijama usred bliskih susreta sa planetima, uzrok je raspršenja putanja asteroida u asteroidnoj obitelji Vesta. Neki članovi obitelji, kao npr. 9969 Braille, već su postali Zemlji bliski asteroidi (NEA), a manji fragmenti već su udariuli u Zemlju kao meteoriti. Vjeruje se da je Vesta izvor HED meteorita.

Naše znanje o Vesti bi se trebalo značajno povećati nakon ulaska svemirske letjelice Dawn u orbitu oko Veste. Dawn će u 9-mjesečnom periodu tijekom 2010. i 2011. biti Vestin umjetni satelit.