Šumarstvo
Izvor: Wikipedija
Sadržaj |
[uredi] Misija
Šumarstvu je cilj poznavati šume i šumske ekosustave i potrajno njima gospodariti na opću korist pojedinca, društva i čovječanstva.
[uredi] Što je šumarstvo
Šumarstvo je znanost i umijeće potrajnog gospodarenja šumama, kao i ostalim ekosustavima i resursima vezanim uz šumu. Ono je i značajna gospodarska grana u smislu pridobivanja materijala i energije, kao i angažiranja radne snage.
Potrajno je pojam koji je uveden u šumarstvo prije više od sto godina, a prije par godina ekologisti su istu stvar aktualizirali pa je sad poznatiji kao obnovljivo. To znači da se materijal iz šume može uzimati, a da ga u šumi ne bude manje, već više.
Korist od šuma ima svatko – i onaj koji radi u šumi ili onaj koji samo diše zrak, pije vodu, šeta šumom ... Dobro je ako se iz šumarstva i vezane privrede država može polučiti i gospodarsku korist.
[uredi] Povijest šumarstva
Iako šume postoje oduvijek, a isto tako njima se oduvijek koristi i čovjek, šumarstvo, kao organizirana aktivnost očito mora imati svoje povijesno utemeljenje. Budući su razni dijelovi Hrvatske imali bitno različiti povijesni put očito se i u šumarstvu ne može govoriti o jedinstvenoj povijesti, pa će se ovaj članak bazirati uglavnom na povijesnim tijekovima u kontinentalnoj Hrvatskoj, a naknadno ćemo obraditi i specifičnosti koje su bile na području Dalmacije i Istre.
Različiti autori različito će odrediti početak organizirane šumarske djelatnosti, ovdje bi se ipak opredijelili za Šumski red carice Marije Terezije od 27. srpnja 1769., važan zakon, ali i prvi pravi naputak o potrajnom gospodarenju šumama. Zbog tadanje dvojnosti civilne Hrvatske i Vojne krajine, analogni dokumenti, ali provedeni kroz vojne strukture Vojne krajine su Šumski red za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije od 15. rujna 1755. i Šumski red i Instrukcija od 23. veljače 1765. za područje karlovačkog generalata. Zanimljivo je da je potonji Šumski red donijet po izvršenoj inventarizaciji šuma za ogulinski i dio otočke pukovnije i Velebita (do Šatorine), koju je proveo inženjerski major pl. Pirker, a autor Instrukcije bio je šumarnik J. C. Franzoni.
Šume na području Hrvatske i Slavonije u rukama su brojnih vlasnika, ali bitna su dva oblika. Vojna krajina je posebna tvorevina direktno u nadležnosti cara i šume su ovdje praktički pod vojnom upravom, dakle državne, a isključiva im je namjena namirenje potreba krajišnika. Rasformiranjem Vojne krajine pola šuma ostaje državno a polovica se, otkupom servitutnih prava krajišnika, prevodi u posjed imovnih općina.
Gotovo istodobno, šume na prostoru banske Hrvatske prolaze sličan proces. Ukidanjem kmetstva dolazi do otkupa servitutnih prava kmetova pa se dio šuma prenosi zemljišnim zajednicama, a dio ostaje vlastelinsko.
Tako to bude do 1929. kad država preuzima upravu šumama bez obzira na vlasništvo.
Zakonom o eksproprijaciji 1945. definitivno se sve šume oduzimaju veleposjednicima i crkvi, a 1947. isto se događa i šumama imovnih općina i zemljišnih zajednica.
Od 1991. svim državnim šumama gospodari jedinstveno poduzeće - Hrvatske šume d.o.o.
[uredi] Hrvatsko šumarsko društvo
Hrvatsko šumarsko društvo ima izvor u Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu, koje je na inicijativu šumara osnovano u Zagrebu 1841. godine. Unutar njega, zaslugom šumara Dragutina Kosa 1846. godine, osnovano je šest sekcija. Šumarska sekcija utemeljena je 26. prosinca 1946. u Prečecu kraj Zagreba. Taj se dan uzima kao početak rada Hrvatskoga šumarskoga društva, iako su šumari bili u većini pri osnivanju Hrvatsko-slavonskog gospodarskoga društva.
Društvo je pokretačem svih značajnih postignuća šumarske prakse, obrazovanja i znanosti. Ako bismo nabrajali samo najznačajnije, onda su to: pokretanje donošenja "Zakona šumskoga" već 1852. te njegove stroge primjene od 1858.; početak rada Gospodarsko-šumarskoga učilišta u Križevcima 1860.; priprema i tiskanje znanstveno-stručnoga i staleškoga glasila "Šumarski list" 1. siječnja 1877. god., koji je otada do danas kontinuirano izlazi; priprema i sudjelovanje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine, gdje su Kraljevine Hrvatska i Slavonija imale svoj izložbeni prostor, a šumarstvo i prerada drva svoj posebni paviljon; gradnja Hrvatskoga šumarskoga doma (na današnjem Mažuranićevu trgu) 1898. godine i u njemu početak rada Šumarske akademije (20. listopada 1898.), kao četvrte visokoškolske ustanove Sveučilišta u Zagrebu (tada još "prislonjene" uz Mudroslovni fakultet); utemeljenje Šumarskoga muzeja u istoj zgradi; osnivanje Akademije šumarskih znanosti 1996. Društvo danas okuplja oko 2700 članova i ponosi se kontinuitetom i "potrajnošću" svog djelovanja, bez obzira na promjene vlasti, država, tehnologija i uvjeta življenja. U internetska vremena više informacija o Društvu dostupno je na jedinstvenoj adresi www.sumari.hr, a tu je, osim općih informacija moguće dobiti i uvid u Imenik hrvatskih šumara, koji detaljno predstavlja biografije oko 12000 šumara, koji su ikad djelovali u Hrvatskoj, najnoviji broj, ali i bibliografiju svog znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarskog lista, koje je u 130 godišta, u preko 1000 svazaka objavilo preko 14000 članaka od 1650 autora.
[uredi] Šumarska izobrazba
Obrazovanje koje se stječe studiranjem šumarstva jedno je od kompleksnijih i predstavlja dobru podlogu za gospodarenje prirodnim resursima. Drugim riječima, šumari kroz svoj studij stječu kvalitetan komplet znanja kojim mogu dobro upravljati i šumama i krajolikom.
